U POTRAZI ZA AKTERIMA ZNANSTVENOG I TEHNOLOŠKOG RAZVOJA

O knjizi U POTRAZI ZA AKTERIMA ZNANSTVENOG I TEHNOLOŠKOG RAZVOJA

Ova je knjiga završni istraživački izvještaj o rezultatima empirijskih ispitivanja iz 1998. godine. Tada su naime u okviru istraživačke teme, provedena istraživanja profesionalnog i društvenog položaja i profesionalne etike mladih znanstvenika te organizacijskih, poslovnih, tehnoloških i sociopsiholoških aspekata modernizacije uspješnih hrvatskih poduzeća. Potfinanciranost teme imala je, nažalost, znanstvene, posebice empirijsko-metodološke reperkusije, jer su se oba istraživanja morala ravnati načelima financijski dostupnih i metodološki prihvatljivih, a ne uvijek i metodološki optimalnih rješenja. Prvo je istraživanje provedeno na pedesetpostotnom uzorku populacije mladih znanstvenika od 840 ispitanika, a drugo na uzorku od 110 ili 20% uspješnih hrvatskih poduzeća. Ovdje se iznose prvi rezultati tih anketa. Istraživanja o kojima knjiga izvješćuje imala su, sukladno općim znanstvenim ciljevima istraživačkog projekta/teme, trovrsne znanstvene zadatke. Na konceptualnoj ravni valjalo je dalje razvijati i provjeravati složenije sociološke teorijsko-hipotetske pristupe, bilo da je riječ o znanstvenom ili o tehnološkom potencijalu. Postoji, dakako, i društveno-praktična ravan istraživanja, tj. društvena važnost teorijskih i empirijskih spoznaja o strateški ključnim socijalnim nositeljima i promotorima tehnoekonomskog i znanstvenog razvoja. Na empirijsko-istraživačkoj ravni željelo se osigurati kontinuitet podataka i njihovu međusobnu usporedivost u vremenu. Bitne značajke nosilaca znanstvenog i tehnološkog razvoja mogu se u Hrvatskoj pratiti za razdoblje od dvadesetak godina do četvrt stoljeća unatrag, i pritom uspoređivati u dvama različitim društvenim, ekonomskim i političkim sustavima. Prvi dio knjige donosi dva rada posvećena rezultatima istraživanja znanstvenog podmlatka, a drugi sadrži analize rezultata istraživanja manadžera uspješnih poduzeća. Ono što, osim tematsko-problemske povezanosti i teorijskog utemeljenja sociološke empirije, povezuje sve priloge u knjizi je i eksplicitno ukazivanje na nužnost promjena društvenih odnosa. U sadašnjem društvenom kontekstu mladi znanstvenici i menadžeri su, kako pokazuju rezultati obaju istraživanja, više potencijalni nego zbiljski pro/nositelji modernizacije hrvatskog socioekonomskog i sociokulturnog sustava. Tek u izmijenjenim globalnim društvenim okolnostima, u kolopletu i sinergijskom djelovanju zahvata u društveno, privredno i političko ustrojstvo, mogu ove socioprofesionalne grupe postati ključnim akterima znanstvenog i tehnološkog razvoja zemlje.