U SJENI SVASTIKE

O knjizi U SJENI SVASTIKE

Drugi svezak ovoga niza bavi se progonom Roma i Sinta u nekim zemljama koje je okupirala Njemačka ili njene fašističke saveznice.
U Italiji je, naime, bila slabo centralizirana akcija protiv Roma sve dok Berlin nije preuzeo izravnu kontrolu nad njenim vlastima. Pobliže ćemo promotriti Italiju, kao i Bugarsku, gdje je postojao otpor Hitlerovim zahtjevima za izručenjem židovskog stanovništva, a mjere protiv Cigana bile su ograničene na povremene internacije u radne logore.
Slične, ako ne i oštrije, mjere protiv Cigana, vidljive u prvom svesku, bile su uvedene u Austriji nakon njezine aneksije Njemačkoj. U drugom svesku detaljnije se bavimo internacijskim logorom Lackenbach.
Nakon objave rata Britaniji i Francuskoj, njemačka je vojska svoju pozornost usmjerila na Zapad. Belgija, Nizozemska i Francuska pobijeđene su sredinom 1940.
Od Belgije i Nizozemske očekivalo se da provodi politiku uhićenja i slanja u Auschwitz ono malo nomadskih Roma i Sinta, ali i onih trajno naseljenih koje nije bilo teško pronaći. Smatralo se da su Belgija i Nizozemska zrele za arijanizaciju i eventualnu inkorporaciju kao države drugog reda unutar Njemačkog Carstva.
S Francuskom je bilo drugačije. Činilo se kako je njena glavna uloga bila osigurati robovsku radnu snagu za tvornice oružja u Njemačkoj i biti mjesto za odmor i relaksaciju njemačkih časnika. Kontinuirano zatvaranje nomada možemo smatrati prije sigurnosnom, nego rasističkom mjerom, premda, da se rat nastavio, vjerojatno bi bili slijedili Židove kroz Drancy na njihovom putu u logore smrti na Istoku. Treće poglavlje posvećeno je internacijskim logorima u Francuskoj.
Političke promjene u Istočnoj Europi omogućile su nova istraživanja o Rumunjskoj o kojoj je relativno malo bilo objavljeno. Sada možemo dobiti cjelovitiju sliku o masovnim deportacijama na anektirano područje nakon zauzimanja Sovjetskog Saveza.