USTAVNO UREĐENJE BOSNE I HERCEGOVINE

O knjizi USTAVNO UREĐENJE BOSNE I HERCEGOVINE

Prvi Ustav Bosne i Hercegovine kao samostalne države nastao je kao ustav krize i nametanja izvana, predstavljajući aneks međunarodnog mirovnog sporazuma kojim je okončan rat. Iako je ovaj mirovni sporazum parafiran u Daytonu (SAD-savezna država Ohio) u studenom 1995. godine, a potpisan i stupio na snagu 14. prosinca iste godine u Parizu, cijeli sporazum, kao i sami Ustav Bosne i Hercegovine, nosi kolokvijalni naziv „daytonski". Stupajući na snagu danom potpisivanja mirovnog sporazuma, Ustav Bosne i Hercegovine nije nikada prošao parlamentarnu proceduru u predstavničkom tijelu Bosne i Hercegovine, niti je objavljen u njezinom Službenom glasniku.
Na ovaj način je kreirano ultrakomplicirano i teorijski nekonzistentno ustavno uređenje, kao jedno od najsloženijih u svijetu, i kojem je teško naći pandan u povijesti suvremene svjetske ustavnosti.
Ustav Bosne i Hercegovine nije se mijenjao proteklih deset godina, ali su se, sukladno njegovim odredbama (članak XII. 2), ustavi novonastalih entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine iz Washingtona 1994. godine i Republike Srpske iz 1992. godine), trebali usuglasiti s Ustavom Bosne i Hercegovine, i to u roku od tri mjeseca od njegovog stupanja na snagu. Međutim, do konačnog usklađivanja ovih ustava je došlo tek nakon devet godina, 2004. godine, i to na poseban način. Kako to nisu učinila zakonodavna tijela entiteta u predviđenom roku i na zadovoljavajući način, 1998. godine je pokrenut postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine radi ocjene suglasnosti Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Ustava Republike Srpske s Ustavom Bosne i Hercegovine.