VEČER U KLUBU

O knjizi VEČER U KLUBU

Glasovir nije bio, kao Ingresu violina, strast Simona Nardisa. Bio je mnogo više nego Ingresu violina. Glasovir je za nj bio ono što je slikarstvo bilo za Ingresa. Prestao je svirati kao što je Ingres mogao prestati sa slikanjem. Bilo bi to šteta u Ingresovu slučaju. Bilo je to šteta u slučaju Simona Nardisa.
Nakon povlačenja, vratio se svojem starom zanatu. S objašnjenjem da se treba hraniti. Nastaniti se, očistiti. U smislu izbjeljivanja. Riječ je bila nadasve o tome da se dobro ponaša. Džez uopće ne potiče na dobro ponašanje. Simon Nardis bio je džez-pijanist. Zaboravljena, izgubljena iz vida, zbrisana sa svijeta, nalazimo ga ovdje danas, uoči jednog produženog vikenda....