VELIKA STRANKINJA. A PROPOS KNJIŽEVNOSTI

O knjizi VELIKA STRANKINJA. A PROPOS KNJIŽEVNOSTI

Foucaultova izlaganja o književnosti sadržana u ovoj knjizi izgovorena su između 1963. i 1971. Prva dva dokumenta integralni su prijepisi dviju emisija što ih je francuski radio emitirao u siječnju 1963. U njima Foucault propituje odnos jezika i ludila, odnosno analizira fenomen luđaka u književnom tekstu te izviranje ludila iz jezika/teksta, ilustrirajući svoje teze brojnim književnim ulomcima (Shakespeare, Cervantes, Diderot, Artaud, Leiris, Brisset, Tardieu.) Druga se cjelina sastoji od dvodijelnog predavanja o književnosti i jeziku što ga je održao u Bruxellesu u prosincu 1964. godine. U njemu pokušava definirati književnost i njezino ishodište, te preispituje odnos književnosti i kritike. Treća i posljednja cjelina opsežni je i dosad neobjavljeni članak o književnosti markiza de Sadea koji je 1970. izložio u obliku dvaju predavanje na Sveučilištu u Buffalu (SAD). Sva tri teksta svjedoče o Foucaultovu kompleksnom i kritičkom odnosu prema književnosti kao jezičnoj praksi.