VIJESTI IZ NIGDINE

O knjizi VIJESTI IZ NIGDINE

Sigurno je da se u Morrisovim spisima iščitava snažno libertersko nagnuće i da je Morris bio vrlo svjestan anarhističkog stajališta protiv vlade i svake političke vlasti. Prema Peteru Marshallu (Demanding the Impossible: A History of Anarchism) nema sumnje da je Morris mrzio centraliziranu državu, te stoga ne treba iznenađivati da su mnogi njegovi politički spisi nadahnjivali anarhiste, a upravo na takvom antietatističkom viđenju socijalizma morris gradi svoju sliku budućega društva u utopijskom romanu Vijesti iz nigdine u kojemu „nema vlade privatnoga vlasništva, zakona, zločina, braka, novca ili razmjene. Društvo se sastoji od federacije komuna...“
Morrisov se pripovjedač budi u nekoj nigdini, upoznaje lokalne stanovnike, sprijateljuje se s njima i kreće na put tim novim društvom u kojemu se zadesio, a u razgovorima sa svojim domaćinima razotkriva nam događaje koji su doveli do nastanka tog novog društva ali i raznorazne aspekte svakodnevnog života i svakodnevnih navada ljudi u tom novom društvu.
Važnost objavljivanja ove Morrisove utopije u sklopu biblioteke anarhističkih klasika nije u tome da se pokaže je li Morris ili nije bio pravi anarhist, nego u prinosu koji je dao svakom promišljanju nekog boljeg, ravnopravnijeg i sretnijeg društva, a tako i anarhističkom viđenju bezvlasnog i besklasnog društvenog poretka.
William Morris (1834.-1896.) je bio jedan od najpoznatijih i najplodnijih viktorijanskih pjesnika. Bio je najveći umjetnik-obrtnik svojega doba. Taj arhitekt, slikar, dekorater, tiskar, izdavač, pjesnik, esejist, prevodilac, romansijer, politički radnik doista zbunjuje svojim „renesansnim“opsegom djelovanja i k tome podjednako uspješnim na svim svojim područjima. Uspješno je vodio proizvodnju dekorativnih materijala i istaknutu trgovinu na malo u središtu Londona. Bio je i strastveni socijalistički reformator, pionir brige za okoliš, pedagog i, moglo bi se reći, feminist; u pedesetoj je godini prešao „ognjenu rijeku“ da bi postao revolucionarni socijalist, a završio je kao anarhist pošto je upoznao Kropotkina kojemu je ostao prijatelj do kraja života.