VIKENDAŠTVO U HRVATSKOM PRIOBALJU

O knjizi VIKENDAŠTVO U HRVATSKOM PRIOBALJU

Baš kao i turizam, sekundarno se stanovanje u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, počelo ubrzano razvijati, a to traje do današnjih  dana. Zbog nespornih rekreacijskih, ali i iznajmljivačkih pogodnosti, glavnina stanova za odmor i rekreaciju u Hrvatskoj smještena je u njezinu obalnom i otočnom području, ujedno turistički najrazvijenijem. Kako bi se moglo započeti s detaljnim istraživanjem međuodnosa vikendaštva i turizma u hrvatskome priobalju, ponajprije je potrebno utvrditi (ne)poklapanje prostornog razmještaja tih dviju pojava, a zatim analizirati njihov pritisak na prostor u lokalnim zajednicama. Stoga je osnovni cilj ovoga istraživanja bio ispitati ovu radnu hipotezu: "Receptivna vikendaška područja u priobalnom dijelu Hrvatske uvelike se poklapaju s turistički najrazvijenijim područjima." Prostorni okvir ovoga istraživanja činile su 134 jedinice lokalne samouprave hrvatskoga priobalja. Kako bi se ispitala navedena hipoteza, bilo je potrebno utvrditi odnos komercijalne i nekomercijalne turistifikacije prostora. Kao indikator intenziteta opterećenja turističkom, odnosno vikendaškom, valorizacijom prostora upotrijebljen je koeficijent (indeks) turističke funkcionalnosti, tj. iz njega proizašli Defertov turistički operativni indikator (TOI). Hipoteza o (ne)poklapanju receptivnih vikendaških područja u priobalnom dijelu Hrvatske s turistički najrazvijenijim područjima na lokalnoj razini ispitana je i metodom korelacijske analize. Analiza opterećenja prostora vikendaštvom i turizmom potvrdila je pretpostavku da je priobalni dio Hrvatske vodeći prostor države i s aspekta turizma i s aspekta vikendaštva, ali i da se te dvije srodne aktivnosti na lokalnoj razini prostorne diferencijacije uglavnom ne preklapaju.