- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- politika
- VISOKO PODIGNIMO ZASTAVU
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
VISOKO PODIGNIMO ZASTAVU
O knjizi VISOKO PODIGNIMO ZASTAVU
Od uspostave hrvatske samostalnosti pa sve do današnjih dana napisano je mnogo knjiga različitih autora, ponekad i potpuno različitih svjetonazorskih gledišta, u kojima su zabilježeni i opisani događaji iz turbulentnih dana 1990. i 1991. godine, kada je Hrvatska prolazila najteže razdoblje svoje novije povijesti.
No, do knjige Visoko podignimo zastavu - Hrvatska od negacije do priznanja Žarka Domljana, predsjednika prvog saziva Hrvatskog sabora (1990. - 1992.), ni jedan autor nije se detaljnije osvrnuo na ono što se u to vrijeme događalo u središnjoj ustanovi hrvatskoga političkog života - Hrvatskom saboru.
Upravo ti događaji, kojima valja pridodati i brojne susrete te razgovore sa stranim parlamentarcima i političarima iz kojih se može iščitati cijela jedna povijest odnosa svijeta prema Hrvatskoj, čine okosnicu Domljanova pripovijedanja.
Kao autentičan svjedok povijesti Domljan na vrlo živ i neposredan način opisuje sva bitna događanja od početka višestranačja u Hrvatskoj, preko konstitutivne sjednice Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990., proglašenja „božičnog" Ustava, referenduma o samostalnosti u svibnju 1991. godine, osnivanja Vlade demokratskog jedinstva, agresije JNA na Hrvatsku, raskida svih državno-pravnih veza s Jugoslavijom, razaranja i pada Vukovara te opsade Dubrovnika sve do konačnog međunarodnog priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992. i „oproštajne" sjednice 26. srpnja 1992.
Njegovo stilski vrlo dotjerano pripovijedanje slijedi i mnoštvo zanimljivih osobnih refleksija, komentara i sjećanja u kojima često evocira događaje iz prošlosti, a neka od njih, kao primjerice ona iz 1971. i ona iz 1984. godine, kada je nakon afere što ju je izazvao prvi svezak Hrvatskog biografskog leksikona kažnjen dvogodišnjim političkim progonom, čine zasebne cjeline u ovoj knjizi.