VLADAJUĆI POLOŽAJ NA TRŽIŠTU I NJEGOVA ZLOUPORABA U PRAVU TRŽIŠNOG NATJECANJA EZ

O knjizi VLADAJUĆI POLOŽAJ NA TRŽIŠTU I NJEGOVA ZLOUPORABA U PRAVU TRŽIŠNOG NATJECANJA EZ

Institut zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu jedan je od tri ključna ma-terjalno-pravna instituta gotovo svih suvremenih zakonodavstava koja ureduju zaštitu tržišnog natjecanja. U hrvatskom pravu zlouporaba vladajućeg položaja na tržištu uređena je člancima 15-17. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja od 2003. godine i člancima 4. i 5- Odluke Hrvatske narodne banke o zaštiti tržišnog natjecanja unutar bankarskog sektora od 2003-, koja je donesena na temelju članaka 25. i 29-, stavka 2. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Ujedno, taj pravni institut uređen je i člancima 51-62. Zakona o telekomunikacijama od 2003. godine, koji ureduje pravni položaj operatera sa znatnijom tržišnom snagom. Zaštita tržišnog natjecanja u Hrvatskoj je, dakle, povjerena različitim državnim tijelima, pri Čemu razgraničenje njihove nadležnosti ovisi o tržištu na kojem je poduzeto postupanje koje može ograničiti tržišno natjecanje.
Razvoj prava tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj započeo je 1995. godine donošenjem Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja kojim je ustanovljena Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i kojim su uređena tri ključna materijal-nopravna instituta te grane prava, naime, zabrana sporazuma između poduzetnika kojima se ograničava tržišno natjecanje, zabrana zlouporabe vladajućeg položaja i kontrola koncentracija. Taj je Zakon, međutim, donesen nekoliko godina kasnije od odgovarajućih zakonodavstva država koje će tijekom ove godine postati članice Europske unije, a Agencija je započela djelovati tek 1997. godine. Premda propisi koji zabranjuju ograničavanje tržišnog natjecanja nisu bili nepoznati u našem pravnom sustavu i prije donošenja tog zakona, oni nisu "proizveli" gotovo nikakvu pravnu praksu pa nisu ni značajnije utjecali na uređenje odnosa na tržištu. Stoga se je uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja pokazala značajnom za dinamiziranje razvoja tog prava, na što ukazuje veliki broj predmeta koje je to tijelo razmatralo u proteklih nekoliko godina.
Procesi prilagodbe hrvatskog zakonodavstva propisima Europske zajednice učinili su potrebu moderniziranja zakonodavstva koje ureduje tu materiju neizbježnom, što je rezultiralo donošenjem Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja od 2003. godine koji, ne samo da preciznije uređuje pojedine pravne institute, već sadrži i neka rješenja koja će zasigurno doprinijeti učinkovitijem djelovanju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.