VRIJEME ZLOČINA

O knjizi VRIJEME ZLOČINA

Nakon što je prije više godina izašla knjiga kolege Željka Krušelja U žrvnju državnog terora i ustaškog terorizma: politička zbivanja u koprivničkoj Podravini od objave šestosiječanjske diktature do sloma Kraljevine Jugoslavije, struci i javnosti predajemo i ovu knjigu koja je njezin logični slijed. Krušeljeva se knjiga bavi burnim razdobljem političkih previranja od 1929. do 1941. godine u Koprivnici, ali i šire, dok ova knjiga, među ostalim, javnosti predstavlja niz novih i nepoznatih činjenica i događaja u vremenu od 1941. do 1948. godine, odnosno od početka Drugoga svjetskog rata na podravskome prostoru pa do učvršćenja komunističke vlasti u drugoj Jugoslaviji.

Nastanak ove knjige gotovo je istovjetan Krušeljevoj. Stoga sam zahvalu za konačno ostvarenje ovoga projekta dužan istim ljudima kao i kolega Krušelj, ponajprije djelatnicima Hrvatskoga državnog arhiva, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskog instituta za povijest, Hrvatskog povijesnog muzeja, svi u Zagrebu, zatim Državnom arhivu u Zagrebu i Državnom arhivu u Bjelovaru te Muzeju grada Koprivnice, dakako i mojim recenzentima, akademiku Franji Šanjeku te dr. Zdravku Dizdaru, pa prof. dr. Miri Kolar-Dimitrijević za njezine vrijedne napomene, zatim kolegama Krušelju i mr. Hrvoju Petriću za njihova zapažanja, kao i kolegi Draženu Ernečiću za pomoć u počecima nastanka ovog rukopisa. Posebno zahvaljujem suizdavačima ove knjige, Hrvatskom institutu za povijest iz Zagreba te njegovoj Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda, a prije svega, njihovim čelnim ljudima, cijenjenim kolegama dr. Stjepanu Matkoviću i dr. Mati Artukoviću. Oni su prepoznali vrijednost rukopisa te je zahvaljujući njihovu trudu on konačno i objavljen.

Čitatelje upozoravam da događaje u ovoj knjizi možda neće u potpunosti moći shvatiti i povezati ako prije nje nisu pročitali Krušeljevu knjigu jer se ova, moja na nju nadovezuje zato što mnoga zbivanja koja su uslijedila od 1941. godine svoje ishodište imaju u prijeratnim događanjima koja je opisao kolega Krušelj. Ponajprije neće moći u potpunosti shvatiti odnose između suprotstavljenih političkih grupacija, kao i između pojedinaca, jer se njihovo sukobljavanje iz Kraljevine Jugoslavije nastavilo i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kao i uspostavom komunističke Jugoslavije, samo u mnogo, mnogo krvavijem obliku. No, ova je knjiga, u usporedbi s Krušeljevom, potpuno drukčije zamišljena i uređena.

Iz već prethodno rečenoga jasno je zašto je za ovu knjigu kao početna uzeta 1941. godina. Za njezin završetak uzeo sam pak 1948. godinu zbog vrlo jednostavna razloga. Ta je godina na vanjskopolitičkome planu obilježila raskid odnosa Titove Jugoslavije sa SSSR-om nakon Rezolucije Informbiroa. Na unutrašnjem planu pak komunistička je vlast do kraja učvrstila svoju poziciju konačnim slamanjem svih svojih političkih protivnika. Osim toga što je izbornim i inim prijevarama te strahovladom uvela partijsko jednoumlje, vlast se te, 1948. godine konačno obračunala s ostacima režima Nezavisne Države Hrvatske. Te je godine, naime, komunistička vlast prekinula akciju ubacivanja ustaških emigranata u Jugoslaviju poznatu pod nazivom “Plan Deseti travanj”, kako su je nazvali ustaški emigranti, ili “Operacija Gvardijan”, kako je nazvana od jugoslavenske tajne policije Udbe. Budući da su se akteri te akcije dobrim dijelom koristili područjem i ljudima koprivničke Podravine, te da je ona i krenula preko podravskoga kraja, bilo je razumljivo da i u pisanju ove knjige 1948. godina bude njezin logički završetak. Dakako da su se sukobi i obračuni Partije s političkim i inim neistomišljenicima nastavili i poslije, ali 1948. godina bila je prijelomna po mnogočemu.

Prvenstveni cilj ove knjige jest javnosti predočiti nove, nepoznate, prešućivane činjenice, podatke, događaje i osobe iz tog razdoblja, prije svega poražene u NDH (ustaše, domobrani, Nijemci, Kozaci), ali i nastojati razotkriti kako je komunistička vlast i na području koprivničke Podravine osvajala pozicije te kako se nemilosrdno obračunavala sa svojim ideološkim neprijateljima. Stoga sam u pisanju maksimalno iskoristio svu arhivsku građu koja mi je trenutačno bila dostupna te koja je dobrim dijelom do danas ostala ili neobrađena ili prešućena ili djelomice iskorištena, ali i dvojbeno interpretirana. Neki od arhivskih dokumenata priloženi su u knjizi, a neke pak nisam mogao kopirati, primjerice one iz arhive Udbe, odnosno nekadašnje jugoslavenske Službe državne sigurnosti (SDS-a). Dakako da je, usto, trebalo zagledati i u svu do sada objavljenu literaturu, te se konzultirati s još živućim pojedincima koji su bili akteri tadašnjih zbivanja. Osim toga, arhivsku je građu trebalo kritički iščitavati, ali isto tako i objavljenu literaturu, posebice onu objavljenu za vrijeme komunističke Jugoslavije jer je dijelom pisana jednostrano, politički i ideološki obojeno.