WEIMARSKA KULTURA

O knjizi WEIMARSKA KULTURA

Danja Šilović Karić, u pogovoru (…) U Weimarskoj kulturi, Gay se na indirektni način bavi usponom nacizma analizirajući zašto je velik broj Nijemaca prihvatio odnosno još češće tolerirao naciste. Ili, točnije, zašto je velik broj Nijemaca mirno promatrao postupno odbacivanje parlamentarne demokracije, a potom i ukidanje Weimarske Republike. Naime, posljednjih godina Weimarske Rcpublike predsjednik republike obilato se koristio člankom 48. ustava koji je omogućavao razrješavanje i imenovanje kancelara. Tako je 30. siječnja 1933. predsjednik republike Hindenburg imenovao Hitlera kancelarom. Po Gayevu mišljenju, znatan dio njemačke javnosti nije se usprotivio kad se republika počela urušavati, da bi na kraju nestala, jer joj od samog početka nije bio naklonjen. Upravo ti Nijemci najviše zaokupljaju Gayevu pažnju u ovoj knjizi. Gay smatra da Weimarska Republika nije od samog početka bila osuđena na propast. Usprkos brojnih objektivnih problema koji su otežavali zaživljavanje moderne političke demokracije u Njemačkoj, Gay drži da je demokracija mogla biti učvršćena da su tvorci i prvaci Weimarske Republike uspjeli pridobiti veći broj Nijemaca za taj cilj. U trenutku stvaranja Weimarske Republike nije postojao velik broj pristaša demokracije, a vodeći političari toga razdoblja to stanje nisu u bitnome izmijenili. Naravno, Gay ne previđa ni druge čimbenike koji su prvacima Weimarske Republike otežavali pridobivanje nenaklonjenog dijela javnosti. Velikim dijelom bila je to posljedica suvremenih okolnosti koje nisu išle na ruku njihovim nastojanjima. Za mnoge Nijemce već je samo stvaranje Weimarske Republike bilo povezano s traumom vojnog poraza u Prvom svjetskom ratu i susljednim ponižavajućim mirovnim ugovorom koji su zapadni saveznici nametnuli Njemačkoj. Mnogim Nijemcima se Versailleski ugovor činio odveć teškim i nepravednim. (…)