- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- proza
- ZA NAŠIM STOLOM
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi ZA NAŠIM STOLOM
Priča o novim glasovima stara je koliko i masovnija književna produkcija, dakle otprilike tri stoljeća. U današnje doba ona je često samo floskula kojom se gura publici nepoznatoga autora ili autoricu, no čini se da bez obzira na svu istrošenost te sintagme i društvenu umreženost koja u nekoliko sati, a nekada i minuta, novo čini već viđenim, ti novi glasovi ipak još ponegdje postoje. I kada su autentični, jave se ondje gdje ih ne očekuje baš nitko. Na njemačkome govornom području to nije u golemoj Njemačkoj, gdje tisuće mladih autora i autorica pišu posve solidno, nije u književno potkoženoj i zanatski svjesnoj Austriji, gdje mladi autori ulažu velike napore da pronađu svoje mjesto na okomici velikana i horizontali svjetski uspješnih starijih suvremenika, nego u malome i književno zaboravljenom Lichtensteinu. Ondje se, kako se čini, razvija neka svježa, iracionalna, mračna i sumračna, hermetična poetika kakvu smo već vidjeli u romanima Neprijatelj i Mladost, nedavno izdanima na hrvatskome jeziku. Isabel Wanger otišla je iz Lichtensteina u germanističko kulturno velesjecište Berlin da bi kao i mnogi autori i autorice njezinoga naraštaja s te uzvisine pogledala europsku kulturnu panoramu i onda spojila fragmentirane slike lokalnih iskustava s tom širokom vizurom. Osim preciznoga i nesmiljenog uvida u unutarnje mehanizme što pokreću urbanu mladost, ovaj roman donosi i jednu disciplinu već prilično zaboravljenu u romanu: kazališnu situaciju koja se odigra u vrlo ograničenim vremenskim i prostornim okvirima, izbliza i u velikome planu. Kao takav, roman upravo zove na kazališnu adaptaciju, jer sve je idealno, broj likova, scena, dijalozi i napetosti – to je Bog masakra za naraštaj točno upola mlađi od Yasmine Reze. Bez obzira hoće li netko roman Isabel Wanger pretvoriti u dramski tekst, dobro je i važno da ga imamo na hrvatskome, jer on je kadar domaćim piscima, čitateljima i kulturnoj sceni pokazati da roman može biti nešto posve drugo od teške povijesti, od procesa u vremenu i proizvoda krvi i tla.