ZAPISANO I NAPISANO - FOLKLORISTIČKI SPISI

O knjizi ZAPISANO I NAPISANO - FOLKLORISTIČKI SPISI

POREDANI PO VREMENU NASTANKA, tekstovi izviru jedan iz drugoga, pretvaraju se u poglavlja koja prate razmišljanja o folkloru tijekom proteklih desetljeća. Prividna stilska neujed načenost »ozbiljnih« studija i »smjehovnih« prodora u izlaga njima dade se bahtinovski pravdati u humanističkoj struci, a tematski pomaci samo pomažu osvjetljavanju temeljnih fol-klorističkih pitanja iz različitih vizura. Uostalom, pokazalo se da ti tekstovi i nisu toliko tematski raznoliki koliko se to u prvi mah činilo. Teorijsko promišljanje folklora i tradicijske kulture prepleće se s etnoteatrološkim raspravama - poveznica je proces medukulturne interakcije, dvojstvo pisanoga i usmenoga u širem kulturnom kontekstu folklorne izvedbe.

Ivan Lozica je rođen u Zagrebu 27. svibnja 1950., gdje se i školovao. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. magistrirao je na istome fakultetu (smjer književnost), obranivši rad o knjizi Della Poeticahrvatskoga renesansnog filozofa Frane Petrića. Doktorirao je (također u Zagrebu, 1989.) disertacijom: “Teatrabilni oblici folklora u Hrvatskoj”.

Od 1976. godine radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku. U znanstvenome radu interdisciplinarno je usmjeren: bavi se istraživanjem folklornoga kazališta, usmene književnosti, običaja (ponajviše pokladnih), ali i drugim aspektima hrvatske tradicijske kulture te teorijskim i metodološkim pitanjima folkloristike.

Objavio je sedamdesetak studija i članaka te knjige Izvan teatra (1990.), Folklorno kazalište(1996.), Hrvatski karnevali (1997.), Poganska baština (2002.) i Zapisano i napisano: folkloristički spisi (2008.).

Od 1975. do 1977. predavao je estetiku na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, od 1990. povremeno predaje na dodiplomskome i poslijediplomskome studiju Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma Odsjeka za komparativnu književnost te na doktorskome studiju Hrvatskih studija u Zagrebu. Bio je mentorom magistrandima i doktorandima i članom povjerenstava za obranu disertacija i magisterija te voditeljem znanstvenih projekata. Od 1985. godine stalni je član uredništva, a od 1999. do 2011. godine glavni i odgovorni urednik časopisa Narodna umjetnost te ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.