ZARAĆENO PORAĆE

O knjizi ZARAĆENO PORAĆE

Nakon Drugoga svjetskog rata došlo je do formiranja dvaju različitih, u velikoj mjeri sukobljenih historijskih narativa, jednog u Italiji, a drugog u tadašnjoj Jugoslaviji, o pitanjima vezanima uz istarski ustanički rujan 1943. godine, priključenje Rijeke, Istre i Slovenskog primorja Jugoslaviji te sudbinu Talijana na tim prostorima.

U Hrvatskoj i Sloveniji postala su to mjesta sjećanja na otpor fašizmu, povratak matici zemlji i kraj ugnjetavanja, dok su s talijanske strane ista zbivanja postala mjesto pamćenja na nepravedni mir i progon Talijana.

U historiografijama susjednih zemalja tim se događajima pristupalo na različiti način. U Italiji su se državne vlasti vodile odnosima snaga u kojima je Jugoslavija zauzimala posebno mjesto u hladnoratovskom bipolarnom svijetu. Interes za pitanje „ezula" i „fojbi" nalazio se u fokusu interesa određenih skupina na sjeveroistoku zemlje, uglavnom vezanih uz iseljene Talijane. Prevladavao je viktimizirajući diskurs.

S druge strane, u Jugoslaviji je „oslobođenje Rijeke i Istre" zauzimala mjesto te dobivalo institucionalnu podršku i veliku važnost. Ipak, narativ se ograničavao na shematizirane prikaze antifašističke borbe, a pitanje stradanja osoba talijanske nacionalnosti postalo je tabu-tema.

Ova knjiga iznimno je zanimljiva studija u kojoj se analizira dinamika razvoja hrvatskog historijskog narativa i javnog diskursa naspram talijanskog u njihovu međuodnosu od vremena neposredno nakon ratnih i poratnih zbivanja sve do suvremenih radova. Analizira se produkcija profesionalne historiografije te parahistoriografska literatura i njihov utjecaj na javnost.