ZGODE HEREJE I KALIROJE

O knjizi ZGODE HEREJE I KALIROJE

Zgode Hereje i Kaliroje Haritona iz Afrodizijade preživjele su bizantsko srednjovjekovlje u jednom jedinom rukopisu, puna su tri stoljeća poslije izuma tiskarstva ostale netaknute, da bi se na književnom tržištu napokon pojavile točno na polovici osamnaestoga stoljeća, 1750. u Amsterdamu. Iako je Haritonovu tekstu nedostajao čar potpune novine, jer su se srodni antički tekstovi pojavili u Evropi još u vrijeme renesanse, priča prebogata osjećajnošću svidjela se neprofesionalnoj publici koja je upravo u to vrijeme — između Richardsonove Pamele (1740) i Rousseauove Nove Heloize (1761) — najstrasnije proživljavala žestoku senti-mentalističku pobunu protiv tiranije hladnog prosvjetiteljskog uma. Profesionalci su, međutim, i tada i poslije pokazivali daleko veću suzdržanost. Za uvjerljivu većinu klasičnih filologa proteklih dvaju stoljeća Hariton iz Afrodizijade bio je i ostao nezanimljiv autor nezanimljiva sastavka o pustolovnim stradanjima sirakuškog bračnog para, koji je, povrh svega, za svoju priču izabrao krajnje neugledan generički okvir. Prirodan okoliš njegovoj priči pružao je samo nevelik niz visoko shematičnih tekstova, za koje u antičkoj generičkoj nomenklaturi nije bilo mjesta, a koje je poodmaklo no-vovjekovlje, iz nužde i daleko od opće suglasnosti, malo-po-malo stalo nazivati romanima....