ZNANOST LOGIKE - 2. svezak (Subjektivna logika ili Nauk o pojmu)

O knjizi ZNANOST LOGIKE - 2. svezak (Subjektivna logika ili Nauk o pojmu)

Gore promatran pojam pokazao se kao jedinstvo bitka i biti. Bit je prva negacija bitka koja je time postala prividom, pojam je druga ili negacija ove negacije, dakle ponovno uspostavljeni bitak, ali kao njegovo beskonačno posredovanje i negativnost u samome sebi. - Bitak i bit nemaju stoga više u pojmu odredbu, u kojoj su oni kao bitak i b i t, niti su samo u takvom jedinstvu da se svako [od njih] p r iviđa u drugom. Pojam se stoga ne razlikuje u tim odredbama. On je istina supstancijalnog odnošaja, u kojem bitak i bit postižu svoju ispunjenu samostalnost i međusobnu odredbu. Kao istina supstancijalno-sti pokazao se supstancijalni identitet koji je upravo toliko i samo kao p o -stavljenost. Postavljenost je opstoja-nje i razlikovanje; bitak-po-sebi-i-za--sebe ima stoga u pojmu sebi primjereno i istinsko opstojanje, jer ona postavljenost jest sam bitak-po-sebi-i-za-sebe. Ta postavljenost čini razliku pojma u njemu samom; njegove razlike, zato što je on neposredno bitak-po-sebi-i-za-sebe, također su cjelokupni pojam, u svojoj određenosti opće i identične sa svojom negacijom.
To je sada sam pojam pojma. Ali to je tek samo njegov pojam - ili on sam je također samo pojam. Zato stoje on bitak--po-sebi-i-za-sebe, budući da je on postavljenost ili apsolutna supstancija, budući da ona nužnost različitih supstancija očituje kao identitet, tako taj identitet sam mora postaviti ono što on jest. Momenti kretanja supstancijalnog odnosa, putem čega je postao pojam, i time prikazana realnost, tek su u prijelazu k pojmu; ona još nije kao njegova vlastita, iz njega proistekla odredba; ona je pala u sferu nužnosti, njegova može biti samo njegova slobodna odredba, opstojanje u kojem [je] on kao identičan sa sobom, čiji su momenti pojmovi i time postavljeni putem njega samog.
Najprije je dakle pojam samo po sebi istina; zato što je on samo nešto unutarnje, tako je on isto toliko samo nešto izvanjsko. On je najprije uopće nešto neposredno i u tom obliku njegovi momenti imaju formu neposrednih, čvrstih odredbi. On se pojavljuje kao određeni pojam, kao sfera čistoga razuma.- Zato što je ta forma neposrednosti jedno njegovoj naravi još neprimjereno opstojanje, budući da je on samo ono slobodno koje se odnosi na samoga sebe, tako je ona izvanjska forma, u kojoj pojam nije bivstvujuće po-sebi-i-za--sebe, već može važiti samo kao ono postavljeno ili kao nešto subjektivno. - Oblik neposrednog pojma čini stajalište, po kojem je pojam subjektivno mišljenje, stvari izvanjska refleksija. Taj stupanj čini stoga subjektivnost ili formalni pojam. Njegova izvanjskost pojavljuje se u čvrstom bitku njegovih odredbi, čime svaka [izvanjskost] nastupa za sebe kao nešto izolirano, kvalitativno, što je samo u izvanjskom odnosu na svoje drugo. Ali identitet pojma, koji je upravo njezina unutarnja ili subjektivna bit, postavlja je u dijalektičko kretanje, putem kojeg se ukida njezino upojedinjenje a time i razdvajanje pojma od stvari, i kao njezina istina proizlazi totalitet, koji je objektivni pojam.