- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- društvene znanosti
- filozofija
- ŽUDNJA ZA PRISUTNOŠĆU - Filozofija reprezentacije od Platona do Dekreta
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

ŽUDNJA ZA PRISUTNOŠĆU - Filozofija reprezentacije od Platona do Dekreta
O knjizi ŽUDNJA ZA PRISUTNOŠĆU - Filozofija reprezentacije od Platona do Dekreta
Vozeći se automobilom i posmatrajući predele mogu po izboru da fokusiram pogled na predeo ili automobilsko staklo: jednom ću percipirati postojanje stakla i udaljenost predela, a drugi put, obrnuto, prozirnost stakla i dubinu pejzaža.
Rolan Bart
Svaki put kada se pojavi znak koji predstavlja stvar, on se javlja umesto te stvari, jer u suprotnom ne bismo imali posla sa znakom već sa samom stvari. Međutim, s druge strane, svaka reprezentacija oprisutnjuje na neki način ono što reprezentuje, jer bi se bez relacije sa reprezentovanom stvari našla u semantičkoj praznini. Na to ukazuje etimologija: u latinskom jeziku repraesentatio je forma izvedena od glagola esse (biti).
Praesens je particip od praesse (biti pre), što označava dve stvari: smeštanje u prostoru kao i prvenstvo u hijerarhiji. Prefiks re- ipak ukazuje na ponavljanje, na posredujući karakter reprezentacije. To znači da je svaka reprezentacija funkcionalno raspolovljena: „istovremeno je i zamena i pokazivanje“, oneprisutnjavanje onoga što je predstavljeno i ponovno oprisutnjavanje, medijacija i prezentacija. U poljskom jeziku ta dvoznačnost postoji u vidu sinonimnog razumevanja reči reprezentacija i predstava, koje je filozofska tradicija lišila sinonimnosti. Naime, re-prezentacija je re-praesentatio, ponovno oprisutnjavanje stvari uz pomoć znakova. Predstava je pak – kako je isticao Hajdeger – pred-stavljanje (Vor-stellung), smeštanje predmeta od strane subjekta uz pomoć misaone aktivnosti reprezentacije, odnosno ideje, što se često tumači i kao zamisao. Re-praesentatio i Vorstellung nisu isto, iako se međusobno dopunjuju ukazujući na različit karakter reprezentacije. Ona je u istoj meri supstitucija (re-prezentacija) stvari nekim znakom, koliko i njeno oprisutnjavanje (pred-stavljanje) u umu. Malarmeova tradicija se nesumnjivo odnosi na prvo tumačenje, a Prustova na ono drugo.
Mihal Pavel Markovski