GDJE JE NESTALA HALJINA BLAŽENE DJEVICE MARIJE SNJEŽNE

About the book GDJE JE NESTALA HALJINA BLAŽENE DJEVICE MARIJE SNJEŽNE

Četrnaest priča knjige Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne, koje možemo smatrati i rubnim romanom zbog tematsko- -stilske koherencije i ulančanosti, uokvireno je s dvama dokumentima – latinskim, koji govori o staroj slavi grada Kamenskog, i socijalističkim, kojim se birokratskom greškom udaljava učitelj iz sela Kamensko – i s dvjema pričama – s prvom o svećeniku i s posljednjom o učitelju, o sakralnom i sekularnom skrbniku zajednice. A između njih, između te dvije priče, pravilno se smjenjuju godišnja doba, svećenici, krčmari, poplave, urodi za šljivovicu i vino, potezanja noža, maškare; živi se seljački – po kalendaru – i umire, gotovo po običaju, u trajnom dans macabreu, bez patosa, tvrdo, kamenšćanski.
Šorkovi portreti i studije karaktera i mentaliteta Kamenšćaka, i seljaka općenito, s pravom će u svijest dozvati Krležine, pučku stravu i grotesku ranog Gogolja, kao i babeljevski svijet lirsko- -naturalističkih kontrasta i konflikata. Njegovi likovi, ubojica iz strasti Jandra Klapac, pjeskar Štica Smulj koji se sveti progresu, lugar Pavle Škanjac, župnik Fink ili konobarica Ana, strasni su u životu i fatalistički pomireni s njim, spremni na grubost i nasilje, ali i na oprost i sućut. U njihovim životima kob je ono što ih čini elementarno bliskima i gotovo bizarno različitima.
Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne spomenik je svijetu, zavičaju, jeziku i ljudima kojih više nema; spomenik koji ne može izgorjeti kao svijet koji je ova knjiga (re)konstruirala. Naime, među ovim se koricama krije cijeli jedan nestali svijet – svijet polovine prošlog stoljeća, poslijeratni zemljoradnički kadar koji je budućnost zacrtavao brazdama, a onda je nestala i ta budućnost, s obzirom da je Kamensko – selo nastalo oko pavlinskog samostana na desnoj obali Kupe – tijekom Domovinskog rata temeljito porušeno i spaljeno. Dakle, što mentalna, što stvarna, arheologija je u cijelosti usisala Kamensko i njegove priče. Srećom, Dejan Šorak ih je uhvatio još – vjerovali ili ne – u svojim mladenačkim danima (sa 17 godina!). Ova je knjiga napisana početkom sedamdesetih, njezine priče su već dva puta stekle punoljetnost, prošle kušnju vremena, pa je možemo smatrati i čudom dvostruke arheologije.