KRATKI NAVUK JEZIČNICE HORVATSKE - JEZIK STARE KAJKAVSKE KNJIŽEVNOSTI

About the book KRATKI NAVUK JEZIČNICE HORVATSKE - JEZIK STARE KAJKAVSKE KNJIŽEVNOSTI

Pripremljeni su tekstovi Antuna Šojata objavljivani u časopisu Kaj 1969.-1971. za objavljivanje u knjizi. Autor paralelno prikazuje osobine kajkavskih govora i osobine kajkavskoga književnog jezika tako da se sustavno, po jezičnim razinama, prati stanje u mjesnim kajkavskim govorima i u pisaca kajkavske književnosti. Sve to daje mnoštvo informacija i o organskim kajkavskim govorima i o kajkavskom standardu. Opis kajkavskoga književnog jezika autor je obogatio izborom tekstova kajkavskih pisaca kako bi se dobio zoran uvid u taj jezik, a sve zajedno pokazuje i dokazuje izgrađenost hrvatskokajkavskog standarda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koji je u ovoj knjizi dobio svoj prvi cjelovit opis.

Taj se opis svrstava uz bok najboljim dijakronijsko-sinkronijskim monografijama toga tipa. Osim toga, takvih je monografija o hrvatskome jeziku i njegovim narječjima nikad dovoljno, a komparirajući Kratki navuk jezičnice horvatske s djelima slične problematike nameće se zaključak da je riječ o jednome od najboljih, ako ne i najboljoj monografiji.

Kajkavsko je narječje bilo osnovica jezika hrvatske kajkavske pisane riječi od 16. do sredine 19. stoljeća, a u 20. stoljeću je jezik kajkavske dijalekatske književnosti. U tom dugom razdoblju, od 16. do sredine 19. stoljeća, napisana su na kajkavskom književnom jeziku mnoga književna i druga djela, mnogi javnopravni i privatnopravni spisi, zabilježeno je mnogo narodnih umotvorina, više je djela prevedeno sa stranih jezika, bogata je i stara kajkavska leksikografija. Plodna se kajkavska književnost razvija i u 20. stoljeću, s najvišim dometom u Krležinim Baladama Petrice Kerempuha.

Kratka gramatika jednoga hrvatskoga književnoga jezika od neprijeporne je važnosti za poznavanje hrvatskoga jezika i njegove bitne sastavnice – kajkavskoga narječja.