POVIJEST RIMSKIH OBIČAJA

About the book POVIJEST RIMSKIH OBIČAJA

Ljubavnica Lucija Vera, Pantea iz Smirne, svoju posmrtnu slavu zahvaljuje poglavito pohvalama koje joj je iskazao najduhovitiji književnik tadašnjega doba, Lukijan, prilikom njegova privremenog boravka u Smirni (god. 162.) u svom dijalogu "Slike". Njezinu ljepotu - tako govori posvećeni joj spis - moguće bi bilo opisati samo kad bi se sastavilo odlike najčuvenijih remek-djela grčkog kista i dlijeta, koje ona sve združuje; njen glas najslađi je milozvuk, u pjevanju po umijeću i melodiji nadmašuje slavuje, pa bi je i Orfej i Amfion nijemo slušali; jednako takvo majstorstvo je i njena svirka na kitari, za poeziju ima najži-vahniju sklonost, do u tančine je upućena u djela povjesničara, govornika i filozofa. Po iskustvu, političkom uviđanju, oštrini i brzini uma slična je Aspaziji ili je u tome čak i veća, kao što Rimsko Carstvo nadvisuje Periklovu Atenu; potom se uspoređuje s Pitagorinom ženom, Teanom, sa Sapfom, s Diotimom. Zatim se hvale njezina dobrota i prijaznost, njezina blagost i ljubaznost prema moliteljima, njezina ćudorednost i vjernost. Njezina sreća ne čini je oholom, s onima koji joj prilaze postupa neusiljeno i ravnopravno i njezino ljubazno ponašanje je tim privlačnije, što nimalo nije naduta, premda je visoka osoba. Uostalom i njena pojava pokazivala je da zauzima visoki položaj; okruživala ju je mnogobrojna sjajna posluga, sobarice, eunusi i vojnici....