POVIJEST RIMSKIH OBIČAJA

O knjizi POVIJEST RIMSKIH OBIČAJA

Ljubavnica Lucija Vera, Pantea iz Smirne, svoju posmrtnu slavu zahvaljuje poglavito pohvalama koje joj je iskazao najduhovitiji književnik tadašnjega doba, Lukijan, prilikom njegova privremenog boravka u Smirni (god. 162.) u svom dijalogu "Slike". Njezinu ljepotu - tako govori posvećeni joj spis - moguće bi bilo opisati samo kad bi se sastavilo odlike najčuvenijih remek-djela grčkog kista i dlijeta, koje ona sve združuje; njen glas najslađi je milozvuk, u pjevanju po umijeću i melodiji nadmašuje slavuje, pa bi je i Orfej i Amfion nijemo slušali; jednako takvo majstorstvo je i njena svirka na kitari, za poeziju ima najži-vahniju sklonost, do u tančine je upućena u djela povjesničara, govornika i filozofa. Po iskustvu, političkom uviđanju, oštrini i brzini uma slična je Aspaziji ili je u tome čak i veća, kao što Rimsko Carstvo nadvisuje Periklovu Atenu; potom se uspoređuje s Pitagorinom ženom, Teanom, sa Sapfom, s Diotimom. Zatim se hvale njezina dobrota i prijaznost, njezina blagost i ljubaznost prema moliteljima, njezina ćudorednost i vjernost. Njezina sreća ne čini je oholom, s onima koji joj prilaze postupa neusiljeno i ravnopravno i njezino ljubazno ponašanje je tim privlačnije, što nimalo nije naduta, premda je visoka osoba. Uostalom i njena pojava pokazivala je da zauzima visoki položaj; okruživala ju je mnogobrojna sjajna posluga, sobarice, eunusi i vojnici....