- Homepage
- history
- croatian history
- RIJEČKI ORAO, VENECIJANSKI LAV I RIMSKA VUČICA
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

RIJEČKI ORAO, VENECIJANSKI LAV I RIMSKA VUČICA
About the book RIJEČKI ORAO, VENECIJANSKI LAV I RIMSKA VUČICA
Rijeka mi kao djetetu nikako nije bila draga. Pamtim je kao ružan, sivi, valjda nekada impozantni grad, a u to vrijeme pun ratom oštećenih kuća, izmiješanog stanovništva s mnogo novih došljaka. Rijeka nam je, nakon više-satne vožnje od Zagreba vlakom, bila samo čekaonica za put nekamo dalje. Bilo autobusom do Mošćeničke drage, gdje me je otac konačno naučio čitati i pisati i gdje smo, kako se još živo sjećam, kod neke stare Talijanke jeli marinadu od skuša, najbolju koju sam ikada okusio. Ili smo strpljivo čekali otplovljavanje parobroda za Rab, da bi jednog davnog ljeta dva tjedna, skupa s jednom našom dragom rođakinjom boravili u Barbatu. To mukotrpno i beskonačno čekanje po nepodnošljivoj vrućini kolovoza između dolaska vlaka i odlaska broda ponavljalo se kasnijih godina i u Splitu, samo tamo je bila Dioklecijanova palača, koja me je toliko zaokupljala da nisam ni mislio na duge sate koje je još trebalo na neki način ispuniti nakon doručka u Bellevue-u. U ono vrijeme se još čovjek nije trebao bojati zalaziti u Palaču kao danas, kad se i za dana može sresti neke čudne spodobe prijetećeg izraza turobnog lica kako tumaraju nesuvislim grafitima i izmetom zagađenim prostorima nekadašnjih carskih apartmana. Tek kao studentu mi se Rijeka malo po malo počela sviđati. I tih godina smo u Rijeci čekali na brod kako bismo se tijekom jeseni dočepali Cresa i Lošinja i pod budnim okom dobroga Vladimira Mirosavljevića započeli ili nastavili arheološka iskopavanja u Jamini Sredi na Cresu ili Veloj groti na Lošinju.