SPLIT KONTRA SPLITA
ISBN:
953-222-101-8
Binding:
soft
Year of issue:
2003About the book SPLIT KONTRA SPLITA
Dražen Lalić, kojem u nekom kartonu piše da je u mladosti bio žestoki torcidaš, ovom se knjigom oprašta od grada - i "najlipšeg na svitu" i "grada slučaja". Svoj "dug" Splitu iskupio je knjigom koja je i intimni dnevnik grada i sociološka studija o problemima grada. I dok stanicama Lalićeva Dnevnika španciraju brojni Splićani, od političara do ridikula, od uglednika do prosjaka, u "ozbiljnom" dijelu knjige nesmiljeno se "obračunava" s prošlošću i ne baš blistavom sadašnjošću. No strašću i optimizmom Mediteranca, baš zato što do boli voli svoje "velo misto", Lalić nam daje sliku Splita i u pozitivu i u negativu, "loveći" ga i u svjetlosti i u sjeni.
GRADOVI VAŽNI U AUTOROVU ŽIVOTOPISU
Makarska: Zato što je u njoj rođen 1960. pa mu je nekako srcu prirasla. No, obitelj je zapravo iz obližnjih Tučepa.
Omiš: Zato što je tamo proveo rano djetinjstvo. Pa i prve je korake učinio na ulici Fošal, kojom se i sada rado prošeće.
Split: Zato što je u njemu proveo veći dio dosadašnjega života. Škole je tu temeljne izučio, uglavnom uspješno. Doduše priznaje da mu nije išla ona glazbena i da se s violinom nije srodio. No zato su mu sportske aktivnosti išle i od ruke i od noge (vaterpolo i borilačke vještine) pa od glasa (nogometno navijanje). Nakon što se vratio iz velikoga grada sa studija, latio se posla. Bavi se znanošću (Centar za društvena istraživanja Sveučilišta u Splitu), novinarstvom (Slobodna Dalmacija), privatnim poduzetništvom (agencija Puls) i društvenom akcijom suzbijanja narkomanije (Grad Split). Radoznao, kakav već je, istraživao je različite pojave: mlade, društvene devijacije, medije, politiku…
Zagreb: Zato što je iz njega donio diplomu Fakulteta političkih znanosti, a potom i magisterij pa doktorat iz sociologije. Zagrebački su mu izdavači objavili nekoliko knjiga. Neke je napisao sam, a neke zajedno s kolegama, a riječ je uglavnom o splitskim istraživanjima. Gradu se tome vraća svakog tjedna od 2000. jer predaje sociologiju hrvatskoga društva na Fakultetu političkih znanosti. Da bi mjesto rada i življenja bilo jedinstveno, taj će mu grad ponovno postati i stalnim prebivalištem.
About the book - SPLIT KONTRA SPLITA
Dok pijemo kavu, prijatelj Špiro se zanima za ono što je bitno u mome životu: - A šta sad radiš, šta pišeš? - Pišem nešto Splitu. Planiram napisati knjigu o Splitu. - A šta možeš pametno napisat - ceri se on - o ovom ludom gradu? Ovaj grad je u kurcu. Evo ti naslov knjige: "Grad u kurcu". - Pa, i pišem o tome - odgovaram kao da se branim - da je grad, kako si sam i rekao, u kurcu, da je pun problema. E, baš to analiziram. To me najviše zanima. - Knjiga o Splitu je, prijatelju moj, Sizifov posao. Ne možeš ovaj grad ubrat. S jedne strane je Split totalno problematičan, šta je za njega normalno jer inače, je li, ne bi bija Split. S druge strane to je grad ka svi drugi gradovi. Je, ljudi su ovdje temperamentniji, sve je otvoreno, i ono dobro i ono loše. Naročito ono loše, je li. . . - O tome pišem. Baš o tome, jer. . . - Najvažnije je - ne sluša me i prekida, što je sasvim neuobičajeno za njega - šta je ovdje skoro uvik lipo vrime. I to šta su kod nas ženske lipše nego igdje drugdje. Ali, ovdje i moraju bit lipe. Zamisli, čoviče, ove krasne palme, a kraj njih prolaze ružne ženske. Užas! Sveto, koji živi u podrumima Dioklecijanove palače, priča: - Ovo je moja kuća. U stvari, cijeli Split je moja kuća. A ovdje živim, u stvari radim kao noćni čuvar, tako bi se to reklo. Ili dođem ovdje navečer, prespavam, tako da odgovara svima - ne može niko upast. . . Živim na sto mjesta. Ovo mi je jedno od najvažnijih utočišta. Jesam u kavezu ali živim skroz slobodno, neopterećen od svega. Sveti Duje me budi svako jutro kad zvoni, tako da imam točan sat... Nadalje, Sveto govori o tome kako uspijeva preživjeti: - Kad god im triba, ljudi znaju da sam tu, pa me zovu kopat vrtal, nosit cimenat, preseljavat ormare, tako da se uvijek nešto nade, nešto se uvik radi, nešto se zaradi. Izgubija sam i osobnu iskaznicu. Nemam nikakvih dokumenata. Ne plaćam račune nikome. Ne stojim u redovima. Ne idem ni u rezervu, nigdje nisam prijavljen, nemam ni zdravstvenu, ništa, neopterećen sam skroz. U Splitu je dosta lako bit slobodan. (...) Neće te niko uznemiravat, neće te niko dirat, normalno, ako ti ne diraš nikoga. I to je to. Split je jedan lijep, slobodan grad. Ima masu dobrih ljudi. Ne bi iša nigdi drugdi živit.
