TAMO GORE, IZNAD, TAMO SU ŠINE

About the book TAMO GORE, IZNAD, TAMO SU ŠINE

Ovaj treći Antunčev roman integralni je dio trilogije koju još čine romani objavljeni prije četiri godine: Poslije zabave i Neka vrsta ljubavi.
Trilogiju nosi glavni lik, mladac Oleg, koji doživljava život oko sebe sasvim pasivno i nezainteresirano. Ogrezao je u sve vrste ovisnosti, teške narkotike i alkohol, u neuspješna liječenja, remisije i recidive koji se ritmično smjenjuju. Uz to je i PTSP-ovac. Devedesetih ima ozbiljne probleme s pronalaženjem smisla. Nije bolji ni u kratkim i nestabilnim emocionalnim vezama. Nikamo se ne uklapa pa prakticira dekonstrukciju i relativizaciju, a to svim trima romanima daje morbidan ton bizaranog viška stvarnosti u razbijenoj slici svijeta. I ovaj treći njegov roman je sazdan od razbacanih krhotina izrazito fragmentirane stvarnosti, fraktalnih krhotina u kojima se zrcali suština naše suvremenosti. Zbog te razbacanosti događaja, te se tri knjige tek kao trilogija doimlju cjelinom. Naročito uokvirujuće funkcioniraju dvije epizode treće knjige, jedna se tiče Olegova ishodišta, Šibenika i gimnazijskih početaka njegove pustolovine života, a druga je Olegov razgovor sa smrti u dugoj tramvajskoj vožnji jedne noći kad donosi odluku o “skidanju” s heroina. Preko te dvije epizode ono što se činilo tek kao komponiranje slučajnog sadržaja, postaje promišljena konstrukcija. Moglo bi se reći da se radi o trilogiji labave strukture i čvrste konzistentnosti, slabe događajne kohezije ali neobično snažne, majstorske, mikro-narativnosti. Olegov svijet je surova stvarnost zagrebačkih ulica, svijet beskućnika, alkoholičara, socijalnih slučajeva svake vrste. Prepun je turobnih slika, ali i crnog humora, reminiscencija na djetinjstvo, odrastanje, rat, na strahove i ljubavi. Odnosi među sitnim kriminalcima, dilerima, zlostavljanim kućanicama, liječnicima i pacijenatima, postaju savršeno jasni i određeni su logikom sporog propadanja.
Jezik Antunčevih likova zasićen je kolokvijalnim i dijalektalnim idiomima u osebujnom miksu. Stil pripovijedanja odlikuje se značajkama najboljih hrvatskih suvremenih proza. Motivi su mu bolno vjerodostojno odabrani i obrađeni.
Dosad objavljene knjige doživjele su iznimno značajne pohvale književnih kritičara i teoretičara.