TELEFONSKI POZIVI

About the book TELEFONSKI POZIVI

Kako već imam četrdeset četiri godine, dat ću nekoliko savjeta
koji se tiču umijeća pisanja priča. 1. Nikada ne pišite
jednu po jednu priču. Pišete li jednu po jednu priču, iskreno
govoreći, može vam se dogoditi da ćete jednu te istu priču
pisati sve do smrti. 2. Najbolje je pisati po tri priče odjednom,
ili po pet priča odjednom. Mislite li da imate dovoljno
energije, pišite devet priča odjednom ili petnaest priča
odjednom. 3. Pazite: iskušenje da pišete dvije priče odjednom
isto je tako opasno kao predavati se pisanju jedne po
jedne priče, a osim toga nosi u sebi zaraznu igru ljubavnih
zrcala: dvostruku sliku koja stvara melankoliju. . . . 6. Pisac
priča mora biti hrabar. Žalosno je to priznati, ali tako je. 7.
Pisci priča obično se hvale da su pročitali Petrusa Borela.
Ali zapravo je vrlo očito da većina pisaca priča pokušava
oponašati Petrusa Borela. Velika pogreška: trebali bi oponašati
Petrusa Borela u odijevanju! Međutim, stvar je u tome
da o Petrusu Borelu zapravo ništa ne znaju! Ni o Gautieru,
ni o Nervalu! 8. Mogli bismo se nešto dogovoriti. Čitajte
Petrusa Borela, odijevajte se kao Petrus Borel, ali čitajte i
Julesa Renarda i Marcela Schwoba, pogotovo čitajte Marcela
Schwoba, a nakon njega prijeđite na čitanje Alfonsa Reyesa,
pa onda na čitanje Borgesa. 9. Prava je istina da s Edgarom
Allanom Poeom imamo i više nego dovoljno. 10. Razmotrite
točku broj devet. Razmotrite je i razmišljajte o njoj. Još
uvijek imate vremena. Trebali biste razmišljati o točki broj
devet. I to ako je moguće – na koljenima.