- Homepage
- literature
- prose
- VAŽNO JE IMATI HOBI
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

About the book VAŽNO JE IMATI HOBI
Prva zbirka kratkih priča i, u našoj književnosti sve češćih, mikroproza Luce Kozine „Važno je imati hobi“ donosi, kako je za prvu zbirku i red i običaj, dosta širok dijapazon tema, no neki grozdovi se na toj spisateljskoj brajdi mogu prepoznati.
Kombinirajući kratke zapise o samom pisanju i poziciji pisca, autorica p(r)okazuje i ironizira spisateljsku situaciju, inspiraciju ili kontekst. Isto tako, premda je „lijevo uho toliko približila tlu da je jasno čula priče cijeloga svijeta“ jasno joj je da je kao arhivaricu priča − pritom u prvom redu mislim na one ljudske, osobne, dokumentarne − nitko ne sluša.
Likovi koji pričaju te priče su neprimjetne, uglavnom marginalizirane osobe. Njihova drugost je i fizička pa se tako u nekoliko navrata pojavljuje motiv grbe kao njihovo obilježje. To ih čini idealnima za ignoriranje: „− Tko je ona? − Ne znamo, zato se pravimo da ne postoji.“
Vinut će se autorica i u metafizičke i teološke visine, taknuti se božanskog koje također u sebi nosi tamnu mrlju samoće. Stoga je i svijet koji ono stvara svijet vapijućih za komunikacijom i razumijevanjem, a razumijevanje je drugo ime za ljubav.
Kruno Lokotar