AJKO (DVADESET OSMI OD STARE ČIZME)

O knjizi AJKO (DVADESET OSMI OD STARE ČIZME)

U staroj crvenoj gumenoj čizmi, odbačenoj na divljem smetlištu, ži vjela je velika i sretna obitelj pužića.
Gledajući našim očima, bili su vrlo slični: mali, sličnih šara na kućici, jednake dužine ticala, iste boje očiju i podjednake brzine puzanja. Zadirkivali su one koji su se bojali ući u odbačene boce i prepirali se tko ima ljepšu kućicu. Čak su organizirali sportske igre „Pužijade", na kojima su se, kao što se ljudi natječu u trčanju, natjecali tko će ostaviti slinaviji trag. Omiljena im je sportska disciplina bila ticalomet.
Oni su, naravno, mislili da su i ljudi jako slični: veliki, sličnih kuća, jednako bučni i slične brzine hoda.
Nabrajanje svih njihovih imena bio bi pravi pothvat, kao što je za njih pravi pothvat zapamtiti naša imena i prezimena.
lako su pužići jako voljeli svoj dom, od starijih su rado slušali priče iz prošlosti, kada nije bilo divljih smetlišta, već su živjeli po drveću i na suhozidima u blizini livada.