- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- društvene znanosti
- COTARDOV SINDROM - Didaktično-moralistički kanconijer
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi COTARDOV SINDROM - Didaktično-moralistički kanconijer
COTARDOV SINDROM – Didaktično-moralistički kanconijer Ozrena Žuneca sastoji se od izabranih tekstova iz drugog izdanja Medicinske enciklopedije (1967-1970) koji su prepjevani u slobodne stihove i vrlo je rijetki primjer pretakanja proznoga teksta u stihove.
Postupak da se prozni tekst prepjeva u stihove koristio je Marko Marulić (1450.-1523.), „otac hrvatske književnosti“ koji je Juditu „ispjevao“ iz biblijske povijesne priče, te je „sveo u verse“.
Pjesnički procédé koji je Žunec koristio zapravo nije nov i naslijeđen je od M. Duchampa (1887.-1968.) i njegovih ready-made arte-fakata, uporabnih predmeta koji su time što bi ih autor proglasio umjetnošću i izložio kao umjetnine postajali umjetničko djelo, a da nisu bili podvrgnuti nikakvim intervencijama koje bi promijenile njihov oblik ili materijal. Kako se kaže u proslovu Žunecova Cotardova sindroma, time je naznačen njen utilitarni, obrazovni, priručni karakter kakav je svojstven enciklopedijama; pretvorena u Kanconijeru u pjesmu natuknica je utilitarno neuporabljiva, ali zato na poetski način prikazuje svijet krajnjih tajni života. Versifikacija pojačava začudnost onoga što u proznom tekstu izgleda kao obično. U stihu to postaje nadrealnost.
Cijeli projekt Kanconijera, između ostalog, jedna je deprimantna dijagnoza suvremenosti u kojem se, kako kaže Hegel, prema onome „što je duhu dostatno mora izmjeriti veličina njegova gubitka“. Hroma, na momente defektna versifikacija jest slika gubitka muzičkog kao ritma i mjere svijeta i svih bića u njemu, slika podivljale bezmjernosti.