CRVENI CJELOV ZAPADA

O knjizi CRVENI CJELOV ZAPADA

Poznati stih Antuna Šimica „Pjesnici su čuđenje u svijetu" govori prije svega o temeljnom inspiracijskom izvorištu onih kojima je poezija sudbina, a stihovi im osmišljavaju smisao života: radoznalost o svemu u sebi i oko sebe, to je osnovni poriv svakog pravog pjesnika.
Dvije se, općenito uzevši kategorije pjesnika, poje- dnos-tavljeno gledano, raspoznaju po stvaralačkim interesima. Jedni svoju nutrinju, svoje duboko iznutra, da se još jednom podsjetimo na Sirnica, proživljavaju i poetski izriču čitavog života, uvijek iz jednog jedinstvenog počela: samoga sebe o sebi, zatvarajući se u relativno uski krug motiva koji se produbljuju a ne šire se.
Druga vrsta pjesnika svoju radoznalost širi, ne ostavljajući za sobom u svojoj vertikali, već se rasprostire hori- zontalno: stalno propituje sve što joj je dostupno, od viđe- nog do naslućenog, od impresije do expresije, i obratno, a poetske teme i motive slaže u široki spektar različitih doživljaja i osjećaja.
Nada Pomper posjeduje bitne predispozicije koje ju karakteriziraju kao pjesnikinju: pokazala je to i dokazala dosadašnjim zbirkama stihova (Opipljiv san, 1992; Između dva svijeta, 1997 - na njemačkom jeziku Deinetwegen-Kroatien, 1994; na kajkavskom izričaju Duha z duhom dušu veže, 2002.) i upornošću stvaranja , ali ne samo i tim: ona je pjesnikinja po vokaciji, po nasušnoj potrebi da izrazi sebe u dramatici življenja „između dva svijeta", vlastite domovine i dijaspore. Gdje je mjesto Nade Pomper u naznačenoj podjeli pjesnika?