ČTI RAZUMNO I LIPO - Ogledi o hrvatskoglagoljskoj srednjovjekovnoj književnosti

O knjizi ČTI RAZUMNO I LIPO - Ogledi o hrvatskoglagoljskoj srednjovjekovnoj književnosti

Hrvatska srednjovjekovna književnost tropismena je i trojezična (ako se hrvatski i crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije shvate kao zasebni jezici), a njezina se glagoljska sastavnica nerijetko promatra zasebno. To ipak ne znači da se ona gleda "izdvojeno", jer je valja uvijek dovoditi u vezu s drugim dvjema sastavnicama hrvatske pismenosti, kao i s književnostima europskoga Istoka i Zapada na čijoj granici ta hrvatska glagoljska književnost (i pismenost) nastaje i mijenja se kroz stoljeća.
U ovim je razmišljanjima pažnja posvećena tekstovima napisanima na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku i na živom hrvatskom jeziku, a koji su fiksirani glagoljičnim slovima. Pokušava se lavirati između "posebnosti" te produkcije i njezine duboke ukorijenjenosti u tradiciju europske srednjovjekovne pisane produkcije. Teoretsko je polazište ono koje promatrane tekstove drži književnima, premda u znanstvenoj literaturi postoje i druga gledišta koja slavenskom srednjovjekovlju pridaju (tek) značaj pismenosti. Pa ipak, odabrani hrvatski glagoljski tekstovi vizija, legendi, prenja, pa čak i nekih egzempala, pokazuju dovoljno signala "estetičkoga uznačenja" (termin E. Hercigonje) da ih se može smatrati književnima. Srednjovjekovna su ostvarenja - ne samo književna! - polifunkci-onalna, tj. odlikuje ih funkcionalni sinkretizam. Zbog toga uz to "estetičko" ne valja zanemariti karakteristike koje pripadaju sferama "praktičnoga" i "pragmatičnoga", jer se samo takvim "sinkretičkim" pristupom može pokušati osvijetliti jedno razdoblje koje u ukupnosti povijesti hrvatske književnosti zauzima znatan dio. Odjeci naime te književne produkcije (u zborničkim kompilacijama, koje sadrže primjerice različita legendarnohagiografska djela, Marijine mirakule, vizije, prenja, egzempla - da homilije i ne spominjemo) nalaze se u prijepisima čak u 17. stoljeću, pa i kasnije....