- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- društvene znanosti
- pedagogija
- DJEČJA PRIČA - povijest, teorija, recepcija i interpretacija
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

O knjizi DJEČJA PRIČA - povijest, teorija, recepcija i interpretacija
U razdoblju od 1997. do 2004. godine istraživala sam recepciju i interpretaciju dječje priče, pretežito hrvatske, ponešto i one europske. Rezultate, do kojih sam postupno dolazila, objavljivala sam na stručnim skupovima i savjetovanjima za učitelje i odgojitelje te većim dijelom u svojim znanstvenim i stručnim radovima koje pregledno navodim u bilješci na kraju knjige. Više je razloga zbog kojih sam željela sve prethodno napisane tekstove o dječjoj priči, uz stanovite dopune i dorade, sjediniti u jednome djelu.
Premda podosta opširno, ni ovako koncipirano djelo ne iscrpljuje cjelokupnu problematiku u vezi s dječjom pričom, ali upućuje na povezanost povijesti i teorije dječje priče s njezinom primjenom u susretima s djecom i učenicima.
Prvim dijelom knjige želim naglasiti važnost i vrijednost književnoga izraza u životu djeteta i čovjeka uopče. Slijedi prikaz rezultata istraživanja koji govore o vrijednostima dječje priče u obitelji, dječjemu vrtiću i školi, otvarajući pritom određena problemska pitanja na koja uvijek i nije jednostavno odgovoriti.
Podosta prostora posvećujem interpretacijama dječje priče koje je najbolje ostvarivati u znaku susreta i igre, osobito kada je riječ o najmlađim re-cipijentinia. Primjerima ipak opsežnije i dublje zadirem u odabrane priče, pa je unutar pojedine interpretacije moguće učiniti izbor među ponuđenim sastavnicama. U tom se kontekstu osobito izdvajaju Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić, za koje predlažem zahtjevniji susret i s učenicima srednje škole. Interpretacije dječjih priča umnogome povezujem s jezičnim izražavanjem, napose s učeničkim jezičnim stvaralaštvom.
Izborom književnokritičkih tekstova zapravo najavljujem potrebu ispitivanja recepcije i interpretacije suvremene hrvatske dječje priče, o kojoj bi u dogledno vrijeme trebalo sustavnije progovoriti i s metodičkoga gledišta, možda čak i komparativno s klasičnom hrvatskom i europskom dječjom pričom.