DVOSTRUKA IGRA

O knjizi DVOSTRUKA IGRA

Ukoliko si kao zadatak postavimo shvaćanje značenja fotografije (unaprijed osuđeni na neizvjesnost koja prati našu namjeru), neminovno ćemo se suočiti s važnošću konteksta koji se odražava na stvaralaštvo, njegovo urbano i društveno okruženje, situacije, intervencije i raznovrsne razine sudjelovanja. Teza o tumačenju konteksta u smislu podloge, okoline u kojoj se djelo stvara i u okvirima koje se razumijeva, a koja je strukturirana od raznovrsnih događaja i okolnosti koje su ih uvjetovale, pretpostavlja da je vizualni prostor njegov neizostavni dio strukturiran na temelju estetskih zakona - i sloboda - koji su unutar konteksta ostavili svoje tragove.
Svjesna činjenice kako nema homogenog konteksta zanimam se za elemente priča koje su neizrečene (ali nisu neizrecive), odnosno koje nisu do kraja izrečene, koje pokušavamo dokučiti sami. Mnogi kritičari pridaju kontekstu slično značenje, znajući u kolikoj mjeri umjetnička djela danas ne govore sama za sebe, već ih se percipira "kao znakove koji promatrača informiraju" o politici i kulturi, o drugim znakovima s kojima uspostavljaju odnose, jer ionako ništa nije univerzalno, svugdje jednakomjerno primjenjivo. Slike su "posrednici između svijeta i čovjeka", postale su "ekrani (koji) umjesto da predočuju, iskrivljuju svijet".