ESTETIKA - TEORIJA FORMATIVNOSTI

O knjizi ESTETIKA - TEORIJA FORMATIVNOSTI

Umjesto da se dugo zadržava na jednoj te istoj kritici croceovske estetike, ova je knjiga odmah prešla na sam predmet predlažući, umjesto croceovskih načela intuicije i izražaja, estetiku proizvođenja i formativnosti. Bilo je vrijeme da se u umjetnosti više stavi naglasak na pravljenje nego na motrenje. Ako se ova teorija, unatoč nezgrapnosti izraza, radije nazivala «estetika formativnosti» a ne «estetika forme», to se dogodilo ponajprije iz dva razloga. Prije svega stoga što izraz «forma», zbog mnogostrukosti svojih značenja, postaje na koncu dvosmislen te riskira da se prikaže kao jednostavna opreka «materije» ili «sadržaja», dozivajući tako vexala quaestio formalizma i isticanja sadržaja, dok se formu ovdje shvaća kao nešto živo što živi vlastitim životom i stoje obdareno unutarnjom zakonitošću: cjelokupnost neponovljiva u svojoj po-jedinačnosti, neovisna u svojoj samostalnosti, egzemplarna u svojoj vrijednosti, zatvorena i ujedno otvorena u svojoj definiranosti koja obuhvaća neko beskonačno, savršena u harmoniji i jedinstvu svoga zakona skladnosti, cjelovita u uzajamnom podudaranju između dijelova i cjeline. Kao drugo, da se odmah jasno osvijetli dinamički karakter forme, na čiju bit spada to daje rezultat, štoviše uspjeh nekog «procesa» oblikovanja, budući da se formu može vidjeti kao takvu jedino ako je se zapazi u činu dovršenja, te ujedno uključivanja, kretanja proizvođenja koje u njoj dolazi do dovršenja i postiže vlastiti uspjeh. (...)