GIOVANNI BATTISTA PIRANESI

O knjizi GIOVANNI BATTISTA PIRANESI

Giovanni Battista Piranesi (1720.-1778.) bio je suvremenik, ali ne i adept klasicizma. Kao interpret klasičnih starina, najplodotvorniji u europskoj umjetnosti, nije mogao da je i htio izbjeći diktat motiva jer bi izdao svoj temeljni ideal -evokaciju duha antike - ali je u svom stvaralaštvu zorno pokazivao evoluciju individualna stila: od lista do lista on prevladava slobodan i pokrenut grafijski sustav rokokoa, da bi u nekim ostvarenjima dosegao sklad i strogost klasicizma.
Ne radi se ovdje samo o unutarnjem emotivnom opredjeljenju, nego i o svjesnom usvajanju nekih programskih zasada tada aktualnog prosvjetiteljstva koje žive u njegovim agregacijama u onodobnim internacionalnim umjetničkim kolonijama u Rimu i Winckelmannovim ideacijama u njemačkom kulturnom krugu do neopaladijanizma u Engleskoj i već zrelom stilu u Francuskoj. Napokon: Piranesi u svom djelu Trofei di Ottaviano Augusta objavljuje 1753. novu interpretaciju antike u kojoj je klasicizam dobio jedan od najvažnijih prologa. Neke Piranesijeve gravire, međutim, ogledni su primjerci antiklasičnosti, individualizma koji trijumfira u slobodnoj i osobnoj primjeni barokne sintakse. Između baroka i klasicizma dogodile su se invencije koje se najispravnije identificiraju sintagmom romantični klasicizam.