JA, ODVJETNIK

O knjizi JA, ODVJETNIK

Antun Šoljan je nekom prilikom rekao da svaka biografija može biti zanimljiva ako se dobro izmisli. Svoju biografiju odvjetnik i sudac Milan Vuković (r. 1933. u Jesenicama nedaleko od Splita) ne mora izmišljati da bi bila zanimljiva. Dapače, u njegovu je životu bilo više zanimljivih događaja nego što ih može stati u bilo koje memoare. Da bi, dakle, napisao zanimljiv životopis, nije se trebao baviti dodavanjem, nego je morao oduzimati.

KRATKI OPIS
Memoari "Ja, odvjetnik" komponirani su u tri dijela. U prvom se autor sjeća djetinjstva, obitelji iz koje potječe, školovanja, rata, odlaska u zbjeg u Italiji, početka odvjetničke karijere. U drugom, središnjem, najopsežnijem i najvažnijem dijelu, najviše se govori o sudskim slučajevima u kojima je sudjelovao, uglavnom kao odvjetnik onih koji su bili u sukobu s poretkom. Vuković je branio mnoge hrvatske intelektualce optužene za "neprijateljsku djelatnost", među ostalima Šimu Đodana, Smiljanu Rendić, fra Karla Jurišića, fra Jozu Zovka, Franju Tuđmana. Danas su ti, uglavnom montirani politički procesi dio povijesti, no u vrijeme kad su se vodili oni su, uz političku, imali i dramatičnu ljudsku dimenziju. Detaljno rekonstruirajući svoju ulogu u procesima, Vuković otkriva mnoge nepoznate detalje i o optuženicima, žrtvama, i o tužiteljima koji su provodili "dirigiranu pravdu".
Posebno je zanimljiva rekanstrukcija procesa hrvatskom iseljeniku Antunu Kikašu, koji je s tovarom oružja za hrvatske branitelje pao u ruke JNA, kao i poznatog procesa Virovitičanima na vojnom sudu u Zagrebu. Osim u političkim procesima, memoarist je kao odvjetnik sudjelovao i u brojnim drugim intrigantnim parnicama, a osobitu pozornost izazvat će oni u kojima su protagonisti poznate ličnosti iz hrvatske kulture, od likovnjaka Zvonimira Mihanovića, Ivana Kožarića, Slavka Šohaja, Dušana Džamonje, Vilima Svečnjaka... do književnika Miroslava Krleže i njegovih nasljednika. Vuković, primjerice, otkriva što je koga poslije Krležini smrti najviše zanimalo, što je tko u njegovoj ostavštini tražio, što je nađeno, a što je još i danas "izgubljeno".
U trećem su dijelu uspomene na burno razdoblje stvaranja neovisnog hrvatskog sudstva devedesetih godina, u čemu je memoarist imao iznimno važnu ulogu, a tu su i sjećanja na kulturne akcije koje je Vuković pokretao i organizirao. Ukratko, knjiga Ja odvjetnik uzbudljiva je memoarska literatura, ali i važna dopuna hrvatskoj povjesnici druge polovice XX. st.