KRONIKE IZ NARNIJE 4 - SREBRNI STOLAC

O knjizi KRONIKE IZ NARNIJE 4 - SREBRNI STOLAC

Bio je tmuran jesenski dan, a Jill Pole je plakala iza gimnastičke dvorane.
Plakala je jer su je drugi đaci gnjavili. Ovo neće biti pripovijest o školskome životu pa ču stoga reći što je moguće manje o Jillinoj školi, o kojoj i nije ugodno govoriti. Bila je to "ko-edukacijska" škola, za dječake i djevojčice, jedna od onih koje se nazivalo "miješanima". Neki su govorili da u njoj ništa nije ni izdaleka toliko pomiješano kao pojmovi u glavama onih koji su njome upravljali. Ti su ljudi mislili da dječacima i djevojčicama treba dopustiti da čine što im se sviđa. A na nesreću, skupini od desetak ili petnaest najvećih dječaka i djevojčica uvijek se najviše sviđa o gnjaviti druge. Svašta se, svašta groznoga događalo, što bi u nekoj običnoj školi bilo otkriveno i zaustavljeno prije polovine polugodišta; no, u ovoj školi nije bilo. A čak i kad bi se otkrilo, počinitelji ne bi bili izbačeni iz škole ni kažnjeni. Ravnatelj bi rekao da su to zanimljivi psihološki slučajevi te bi poslao po njih i satima s njima razgovarao, l, ako ste znali ravnatelju reći pravu riječ, glavna bi posljedica takvog razgovora prije bila da ste postali miljenik negoli suprotno....