KRUH NAŠ

O knjizi KRUH NAŠ

Slijedeći svoj specifičan stil iz "Mediteranskog brevijara", Predrag Matvejević u svojoj najnovijoj knjizi, "Kruh naš", nastupa eruditski i akribično, objektivistički superiorno i subjektivistički tanahno, reklo bi se kao da znalački peče ne samo hljeb nego i brojne hljepčiće, žemlje, kifle i panine. Šest tisuća godina povijesti Matvejević ne prepričava kronološki, već prati događaje, običaje, istražuje etimološko porijeklo i etnološke fenomene, a sve kombinira s osobnim iskustvom i toplim intimističkim reminiscencijama. Knjiga "Kruh naš" nije samo put kroz vrijeme nego je i put kroz civilizacije.

U nas je veoma malo sličnih knjiga, radova koji sveobuhvatno obrađuju svoju temu, a pandani mogu biti samo rijetki primjeri kao što je Nikola Visković sa svojom knjigom o stablima ili Viktor Žmegač s knjigom o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Knjige kao što je Matvejevićeva oplemenjuju nacionalnu kulturu i zauvijek ostaju kao kapitalna kulturološka djela. Matvejevićev pristup na ravnopravnu razinu postavlja potpuno raznorodne pojave jer sve što je u vezi s kruhom jednako je relevantno – i podjela kršćana oko toga hoće li u hostiju stavljati kvas i teške i bolne romske uzrečice o hljebu (u njih često istodobno i gladi). Nije li, uostalom, najčešća molitva, ponekad i vapaj – "Kruh naš svagdanji daj nam danas“ – jer riječi "glib“ (kao blato, ali i zemlja), globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istog su porijekla.

"Kruh naš" svagdanji i vječni, svjetovni i sveti, predmet je nove knjige Predraga Matvejevića. Ona je naviještena već u njegovu "Mediteranskom brevijaru", prevedenu na više od dvadeset jezika, i "Drugoj Veneciji", u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno "mletačkom kruhu" (ta je knjiga dobila evropsku nagradu "Strega" u Rimu). Prošlost i povijest, mit i vjera, osobnost i društvenost obilježeni su kruhom, njegovom prisutnošću ili nedostatkom. Različiti pristupi suočavaju nas u ovoj knjizi s temama antropološkim ("kruh i tijelo"), teološkim ("kruh i vjera"), socijalnim ("kruh i glad"), filološkim ("sjeme i podrijetlo"), likovnim ("slika i priviđenje"). Dugotrajno autorovo istraživanje i zaokupljenost kruhom, povezano s plovidbama Mediteranom i putovanjima po svijetu, s osobnim iskustvima i opsežnom bibliografijom, tražilo je odgovarajuću formu eseja i putopisa, kakva se očitovala u nekim od prethodnih Matvejevićevih radova. Iz povijesti kruha izdvaja se pripovijest, sedam međusobno povezanih poglavlja, koja tvore homogenu cjelinu.

'Iskrice Matvejevićeva ogleda-dnevnika-autobiografije, pod naslovom 'Kruh naš', postaju žar temeljite pripovijesti, bez pretjeranog povijesnog ili učenog balasta koji bi želio sve, ili gotovo sve, protumačiti. Zgusnuta i tečna priča u kojoj se gledišta križaju i stapaju... Simbolika namirnice što nije postala samo amblem, nego i metafora duhovne hrane.' (Renato Minore, Il Messaggero, 29. rujna 2010)

'Nova Matvejevićeva knjiga istodobno je poetski hommage najjednostavnijoj namirnici što ju je čovjek smislio i pogled u mitologiju, religiju, povijest, umjetnost. Učena i strasna pripovijest, pohod što započinje prvom neuglednom pogačom koja je u praskozorje čovječanstva nastala u pepelu i na kamenu.' (Sergio Frigo, Il Gazzettino, 22. listopada 2010)

'Samo je piscu kao što je Predrag Matvejević – koji nam je prije tridesetak godina podario svoj povijesni, genijalni, nepredvidljivi 'Mediteranski brevijar' – moglo pasti na pamet da napiše povijest kruha, svojevrsnu metaforu mudrosti i nade, prateći brojne staze što ih je čovjek prevaljivao počesto uz jad i goleme napore. Pripovijest o kruhu, koju Matvejević razlaže u ovoj knjizi, prepuna je mudrosti i poezije, umjetnosti i vjere. A i okus i miris kruha povezan je s uspomenama.' (Domenico Nunnari, Gazzetta del Sud, 23. listopada 2010)

'Matvejevićev 'Mediteranski brevijar' bio je povijesno i geopolitičko štivo, neka vrst imaginarne kozmogonije. 'Kruh naš' je, pak, poput arheološkog istraživanja kruha, pokušaj da se obnove vrijednosti koje se kriju u dubinama. To je laička molitva u potrazi za podlogom na kojoj valja zasnovati zakone što će preobraziti mukotrpnu i nepravednu sadašnjost.' (Tommaso di Francesco, Il Manifesto, 7. rujna 2010)

'Arheologija, lingvistika, folklor i religija sazdali su širok okvir unutar kojega se odvija ovo maštovito i učeno putovanje kroz tisućljeća, kontinente i kulture. Kruh naš svagdašnji iz Evanđelja i 'slani okus tuđeg hljeba' iz Danteova progonstva.' (Il Foglio, 20. listopada 2010)