- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- književna teorija
- LELEK TRANZICIJE - Hrvatska književnost, kultura i mediji u razdoblju postsocijalizma
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
LELEK TRANZICIJE - Hrvatska književnost, kultura i mediji u razdoblju postsocijalizma
O knjizi LELEK TRANZICIJE - Hrvatska književnost, kultura i mediji u razdoblju postsocijalizma
Igor Gajin u studiji Lelek tranzicije ispisuje kritički gustu, ali za čitatelja preglednu i jasnu sintezu tranzicijskog imaginarija suvremene hrvatske književnosti te njezinu ekonomsko-tranzicijsku artikulaciju koja će biti nezaobilazno polazište u svakom budućem govoru o ovoj problematici. Kapitalizam u ovoj studiji promatran je ne samo kao ekonomski i politički sustav već kao sustav vrijednosti koji ima specifične reperkusije na književno polje. Autor pritom u problemski fokus postavlja dvostruko kodiranje hrvatske književnosti tranzicijskog razdoblja, promatrajući s jedne strane tematološki sloj teksta tranzicije, a s druge uklopljenost hrvatske književnosti i njezinih kritičkih aktera u kulturne tokove tranzicijskog razdoblja. Stoga su ovakve kritički svježe i teorijski artikulirane analize iznimno vrijedne i dobrodošle u hrvatskoj znanosti o književnosti.
Maša Kolanović
Relevantno je za našu humanističku akademsku zajednicu da se u studiji Lelek tranzicije pitanja etike, ideoloških implikacija, društvene strategije književnog polja te sistemskog i svojevrsnog parasistemskog određenja tranzicije izmještaju iz konteksta naprosto književne teorije. Autor uvjerljivo brani tezu da, kada govorimo o tranzicijskoj književnosti i njezinu tobože prirodnom kontekstu, nipošto nije riječ samo o reproduciranju stereotipa i mitema, nego o “permanentnom ignoriranju ili strategijama zataškavanja tzv. zablude transparencije”. Zaključak je knjige da se hrvatska poratna književna scena, uz rijetke iznimke, zadržava u okvirima “tradicionalnog realizma”, dok se integriranje u kulturu kapitalizma nalazi u politici jezika i književnim oblicima prije nego na sadržajnom planu. Takve su teze za hrvatski akademski milje iznimno inovativne, što i ovu obradu tranzicijske književne ili kulturnopolitičke zbilje čini iznimnom u domaćem kontekstu.
Leo Rafolt