MIR

O knjizi MIR

U uvodnoj napomeni antičkog izdavača koja je u ovom izdanju označena brojkom II tvrdi se da se u didaskalijama, dakle u službenim popisima djela izvedenih na dramskim natjecanjima, nalazio podatak o Aristofanovu drugom »Miru«; da Eratosten (direktor Aleksandrijske biblioteke krajem 3. stoljeća prije naše ere) nije znao da li se taj podatak odnosi na reprizu ili na istoimen ali drugačiji tekst koji se nije sačuvao (tj. koji nije bio pohranjen u Biblioteci); i daje Kratet iz Mala (pergamski gramatičar iz 2. stoljeća prije n. e.) valjda imao u rukama dva različita Aristofanova djela nazvana »Mir«.1 Nije nam poznato ni tko je sastavio tu uvodnu napomenu, ni kada je ona napisana, ni koliko su informacije što ih sadržava pouzdane. Ali nema ni posebnog razloga da se sumnja u njezinu vjerodostojnost - to vise stoje i sama njezina stilizacija dovoljno oprezna: čini se da je onaj tko je formulirao tu »hipotezu« bio svjestan odgovornosti stoje preuzima pred svojim (suvremenim i budućim) čitaocima. Autor napomene nije kategoričan u pogledu Kratetova poznavanja dvaju tekstova, jer tu informaciju izvodi izjednog izdvojenog i kratkog citata (čiju bi točnost tek trebalo provjeriti, kad bi to bilo moguće), i jer se ni pod pretpostavkom da su i citat i na njemu utemeljen zaključak točni ne može prosuditi da lije Kratet mislio na dvije varijante iste komedije ili na dva posve različita djela. A upravo takvu dilemu sadržava i informacija o Eratostenovu uvidu u problem. Preostaje jedna jedina informacija za Čiju istinitost pisac »hipoteze«, Čini se, jamči jer nam je saopćava kao rezultat svog neposrednog saznanja: informacija o podatku u didaskalijama...