MOĆ PSIHIJATRIJE

O knjizi MOĆ PSIHIJATRIJE

Predavanja Michela Foucaulta iz akademske godine 1973.-1974. proizišla su iz susreta starih tema i novih metoda. Slavni se filozof vraća problematici ludila koju je prvi put detaljno obradio u svojoj knjizi Povijest ludila u doba klasicizma, ali ovog joj puta pristupa svježe skovanim oru ima analitike moći. Središnje je pitanje ovih predavanja kako se, kojim preobrazbama u institucionalnom i prostornom rasporedu, posredstvom kakvih pomaka u poretku znanja moć psihijatrije uspostavila kao moć nad ludilom. Michel Foucault u predavanjima trasira tu promjenu od trenutka uvo enja disciplinskog dispozitiva u azil za umobolne, preko postupne medikalizacije mentalne bolesti, koja prestaje biti moralna mana i postaje fizičko oboljenje, pa sve do trijumfa neurologije i psihoanalize. Predmet njegova proučavanja više nisu predodžbe o ludilu, već konkretni mehanizmi, a lu ak prestaje biti pojedinac koji izriče istinu iskustva i postaje meta normalizacijskih mehanizama čiji su odjeci u humanijem obliku primjetni i danas. Ova su predavanja zamišljena kao preliminarna istraživanja za nikad napisanu povijest psihijatrije, umjesto koje će Foucault već iduće godine objaviti možda svoje najutjecajnije djelo Nadzor i kazna. Mada izvodi na predavanjima o moći psihijatrije nikad neće dobiti svoj službeni, ukoričeni oblik, oni uvelike nadahnjuju svojom oštrinom i ukazuju na mnogobrojne dodirne točke naizgled heterogenih disciplinskih institucija. Francuski filozof, psiholog i politički teoretičar Michel Foucault (1926-1984). Predavao je na mnogim sveučilištima (od 1970. na Collège de France). Filozofski je promišljao porijeklo teorija i praksi znanosti o čovjeku. Polazio je od pojma diskursa kao skupa tvrdnja, praksa, kvalifikacijskih shema i predmeta analize koji, iako nespojivi i kontradiktorni, dijele sklop diskurzivnih pravila koja njima upravljaju. Suprotstavljao se mišljenju koje je polazilo od shvaćanja povijesti civilizacije kao neprekinute povijesti napretka kojim upravlja sve veća racionalnost i smatrao kako su, naprotiv, na razvoj čovječanstva presudno utjecali diskontinuitet, prekid i slučajnost te ono arbitrarno i neracionalno. U filozofsku analizu uveo je pojam vlasti i doveo ga u odnos sa znanošću o čovjeku, čime je iznio izvornu teoriju sustava (države).