- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- književnost
- poezija
- NE SPAVAM GOLA
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost
O knjizi NE SPAVAM GOLA
Zbirka pjesama Ne spavam gola poetski je ciklus u kojem se, već afirmirana i nagrađivana, pjesnikinja Tijana Vukić potpuno okrenula introspekciji. Dom, spavaća soba, i u krajnjoj liniji postelja, ponekad i kupaonica ili okvir prozora utočišta su za nesmetano i neugroženo samosagledavanje, u kojem se unutrašnje stanje prepliće s fizičkim osjećanjem tijelo i tvari koja su s njime u topiome dodiru, od posteljine do namještaja, pojačavajući tako dojam sigurnosti i neostavljenosti. Tjelesnim detaljima pjesnikinja posvećuje osobitu pozornost, počesto uzdižući obrise tijela na razinu pejzaža, atmosferu doma na razinu klimatske pozadine unutrašnjih zbivanja, a zvukove i druge pojavnosti što dopiru kroz prozor iz vanjskog urbanog svijeta prikazuje kao stanja (u stvarnosti daleke) prirode. U većini pjesama kazivačica u prvom licu biva zatečena u unutrašnjem prostoru, u stanju buđenja ili prvih minuta suočavanja s izvansnenim svijetom, gdje doživljajna interakcija tijela i stanja duha priziva očekivanja proistekla iz zbivanja prije odlaska na počinak. Najvažnija, iako ne i jedina, osjeti na veza unutrašnjeg i vanjskog svijeta bivaju ruke, a čini se da autorica posebno priziva taktilne osobine voća, materijalnog medija koji jednako dobro može ispuniti prostor, kao i prenijeti poruku, biti dijelom, a i i suštinom geste i tako se, lagano i neprimjetno, prometnuti u simbol. U manjem broju pjesama kazivačica pak izlazi u vanjski svijet, na ulice i trgove, u javne zgrade i ustanove, a poetskim doživljajima u takvoj scenografiji još više dominira interakcija tijela i strukture materijalnog svijeta, dočarana kroz asocijacije što ih budi osjet dodira. Naposljetku, rasplet ove niske pjesama složenih u tri ugođajna ciklusa doživljavamo u nizu bajkovitih alegorija, čemu izvrsno pripomaže kontekstualna višeznačnost pojma dvor.
Pjesme su to s kojima bismo se rado ujutro sudarali bunovni i još vrući od sna, dok hvatamo dah novog dana i tražimo oslonce u najbližim stvarima, pjesme su to koje bi idealno bilo čitati otisnute - na posteljini.