OTAC PIO

O knjizi OTAC PIO

U Pietrelcini, mjestu od tri tisuće stanovnika smještenom na padinama brda Sannija, dvanaest kilometara udaljenom od Beneventa, 25. svibnja 1887. rodio se Franjo, četvrti sin Marije Josipe De Nunzio i Horacija Forgionea, zemljoradnika. Franjo (Franci za mamu) rastao je poslušan, dobar, šutljiv, ali i pomalo otresit. Roditelji, sami nepismeni, željeli su da im sin pohađa školu, ali su njegovi rezultati bili skromni tako da su mu čak trebali promijeniti učitelja. Kasnije su stvari pošle nabolje pa je Franjo dobio svjedodžbu o završenoj osnovnoj školi i uspio u dvije godine položiti program niže gimnazije.
S petnaest godina ulazi u novicijat u kapucinski samo stan u Morconeu (trideset i sedam kilometara od Beneventa), ali je zbog daljnjeg školovanja (viši razredi gimnazije, studij filozofije i teologije) morao promijeniti nekoliko samostana, a da i ne govorimo koliko su mu školski napori i pokore slabili zdravlje. Često je bio bolestan pa su ga poglavari svako toliko slali u rodni kraj, pod brižnu majčinu skrb. 10. kolovoza 1910., nakon što je obukao redovnički habit i položio zavjete, Franjo je zaređen za svećenika i postaje otac Pio. Oduvijek je izrazito štovao Pija X., papu "toliko jednostavnog i poniznog da sliči Kristu".