PEDIJATRIJSKA OFTALMOLOGIJA

O knjizi PEDIJATRIJSKA OFTALMOLOGIJA

Razvoj humane medicine, posebno brz posljednjih desetljeća, pridonio je tome, da se opća medicina počela postupno dijeliti na pojedine specijalnosti, a u posljednje vrijeme Čak i na subspecijalnosti.
Dijete je dugo vremena smatrano "malim odraslim". Vrhunski su stručnjaci još u prošlom stoljeću mislili da je dijete samo kopija odrasla čovjeka i da njime vladaju isti biofiziološki zakoni kao i odraslom jedinkom. Djeca su primana na odjele za odrasle, a "specijalisti" za pedijatriju bili su samo liječnici koji su imali dužnost da liječe djecu, rijetko naklonost prema zdravstvenim problemima djece, a ne oni koji su za to bili i odgojeni. Međutim vremenom se to izmjenilo, tako da su i prije, napose krajem prošloga stoljeća već bili osnovani ne samo mnogobrojni dječji odjeli nego i dječje bolnice. Postupno su suvremene dječje bolnice sjedinile pod jedan krov stručnjake iz raznih područja medicine koji su se posvetili problematici pojedinih organa ili sustava, tražeći specifičnosti za dječju dob u njihovim promjenama i bolestima. Taj unitaristički pristup pedijatriji, s geslom daje dijete - promatrano u zdravlju i u bolesti- zapravo jedna cjelina, prihvaćeno je rano i u našoj sredini: profesor Ernest Maverhofer, osnivač Klinike za Dječje bolesti zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta bio je veliki zagovornik unitarističke pedijatrije zastupajući jedinstvo svih grana medicine u pedijatriji te smatrajući čak da su i socijalna, odnosno preventivna pedijatrija njezin sastavni dio.