- Lista želja
- Prijava
- 0
Košarica Vaša košarica je prazna
- Naslovnica
- društvene znanosti
- filozofija
- POETIKA UMA - OSVAJANJE, PROPITIVANJE I SPAŠAVANJE ZNAČENJA
- alternativna područja
- arhitektura
- audio izdanja
- časopisi
- društvene znanosti
- ekonomija
- enciklopedije / leksikoni / priručnici
- erotika / seks
- hobistika
- humor
- knjige za djecu
- književnost
- lektira
- multimedijalna izdanja
- ostala izdanja
- poklon galerija
- politika
- pomorstvo
- popularna znanost
- povijest
- prirodne znanosti
- publicistika
- religija / mitologija
- rječnici / gramatike / strani jezici
- strane knjige
- stripovi
- tehnika / inženjerstvo / građevina
- turizam
- udžbenici
- udžbenici strukovnih škola i fakulteta
- umjetnost

POETIKA UMA - OSVAJANJE, PROPITIVANJE I SPAŠAVANJE ZNAČENJA
O knjizi POETIKA UMA - OSVAJANJE, PROPITIVANJE I SPAŠAVANJE ZNAČENJA
Ova je knjiga, u neku ruku, pokušaj razotkrivanja nečeg prisno znanog, što u svojoj ne do kraja osviještenoj empirijskoj istinitosti ima sklonost izmicanja teorijskoj opservaciji: koncepta čovjeka - ili "čovjeka samog", protagonista poznate Buffonove krilatice - kao bića jezika koje svime onime što ga čini takvim kakvo jest, svojim tijelom, razumom, emocijama, praktičnim i komunikacijskim, ali i estetskim i etičkim potrebama, obilježava svijet koji ga okružuje.
Upirući pogled u svijet, skloni smo previđati pretpostavke čina koji nazivamo gledanjem, odnosno sebe - sadržane već i u samome pogledu koji pridružujemo svijetu, posredstvom kojega nesvjesno i sami postajemo dijelom svega što vidimo. Spoznajno odjeljivanje čovjeka od svega ostaloga, pa i od samoga pojma čovjeka kao izravno intendirana objekta spoznaje, povezano je s potrebom objektiviranja stvarnosti, pa tako i s partikularnošću motrišta sklonim istisnuću u svojoj samorazumljivosti nevidljivih uzroka koji svako pojedinačno poije promišljanja i djelovanja doznačuju polju ljudskih interesa. Kao dio stvarnosti od koje se kao spoznajni su bjekti distanciramo, a kroz same predmete koje izučavamo, suočavamo se među tim i s tragovima vlastite - tjelesne, intelektualne i emocionalne - prisutnosti, ne razabirući ih. No ti su tragovi posvud: u prostoru koji nastanjujemo i motrimo s obzirom na svoje tjelesne i duhovne potrebe, u predmetima materijalne i duhovne kulture koje proizvodimo unapređujući oblike ljudskoga življenja, u značenjima prirode - kao boravišta, resursa moguće preizgradnje svijeta, kao opasnosti, izazova, nadahnuća....