SEDAM TIPOVA ATEIZMA

O knjizi SEDAM TIPOVA ATEIZMA

Sedam tipova ateizma knjiga je koja na pronicljiv način opisuje složeni svijet starih ateizama, tradiciju koja je, prema autoru, na više načina isprepletena i bogata koliko i sama religija.  Gray istražuje različite načine na koje su veliki umovi poput Bertranda Russella, Arthura Schopenhauera, Georgea Santayane i drugih pokušali razumjeti pitanja spasenja, svrhe, napretka i zla.

Kada istražite starije ateizme, otkrit ćete da su neka od vaših najčvršćih uvjerenja, sekularnih ili religijskih, veoma upitna. Ako vas ta mogućnost uznemiruje, možda je ono što tražite sloboda od razmišljanja. Ali ako ste za sobom spremni ostaviti potrebe i nadanja koje su mnogi ateisti preuzeli iz monoteizma, možda ćete uvidjeti da ste se riješili opterećenja. Neki su stariji ateizmi opresivni i klaustrofobični, kao i većina suvremenog ateizma. Neki mogu biti osvježavajući i oslobađajući za sve one koji žele novi pogled na svijet. Paradoksalno, neki od najradikalnijih oblika ateizma u konačnici nisu toliko drukčiji od mističnih tipova religija. Suvremeni je ateizam nastavak  monoteizma drugim sredstvima. Stoga nikad kraja pokušajima da se boga zamijeni čovječanstvom i znanošću, tehnologijom i suviše ljudskim vizijama transhumanizma.  No nema mjesta panici i očaju. Vjerovanje i nevjerovanje stavovi su koje svijest zauzima suočavajući se s nezamislivom stvarnošću. Bezbožni je svijet jednako tajnovit kao i onaj prožet božanstvom, a razlika između njih možda je manja nego što mislite.

John Gray (South Shields, 1948.) engleski je politički filozof čija su područja interesa analitička filozofija i povijest ideja. Autor je mnogih utjecajnih i priznatih knjiga poput Sedam tipova ateizma (2018.), The Silence of Animals (2013.), The Immortalization Commission (2011.), Black Mass. Apocalyptic Religion and the Death of Utopia (2007.), i Straw Dogs. Thoughts on Humans and Other Animals (2002.). Redovito piše za časopise The New York Review of Books, The Guardian, The Times Literary Supplement i New Statesman. Predavao je na kolegijima iz područja politike na Oxfordu, bio gostujući profesor na Harvardu i Yaleu i profesor europske misli na Londonskoj školi ekonomije. Umirovio se 2008. godine i od tada se bavi pisanjem.