SVAKA PRIČA NA SVOJ NAČIN - hrvatska ženska kratka priča Večernji list, 1964-2004

O knjizi SVAKA PRIČA NA SVOJ NAČIN - hrvatska ženska kratka priča Večernji list, 1964-2004

Kad započnete svoja razmišljanja o kratkoj priči konstatacijom da je ona po disciplini mašte i same strukture najbliža formi soneta, onda snalaženje u mnoštvu priča i njihovom izboru kreće mnogo uspješnijim putem. Kad sam se prihvatio posla da napravim izbor Večernjakovih kratkih priča naših spisateljica u razdoblju od 1964. do 2004. više sam bio opterećen činjenicom o samom opsegu posla, a manje o nekoj specifičnoj "ženskoj" knjizi. Prije svega nisam bio ni pod kakvim dojmom feminističkog aspekta ovog izbora, ovakvog ili sličnih poslova, jer niti žene smatram feminističkim vješticama niti pak bićima koja bi se morala, kao autorice kratkih priča, izdvajati od muških autora. Kod malo kojeg pisca sam našao toliko robusne snage talenta kao u rukopisu Mirjane Matić-Halle. Isto tako kod rijetkih autorica ima toliko proustovske senzibilnosti kao kod Petra Šegedina. Jednostavno, ne postoji neka crta, pa da možete reći - ovo je ženski rukopis, žensko pismo, a sve tamo preko crte je muški rukopis, muško pismo. Dakako da je ovo što sam izrekao u suprotnosti sa svim onim dugim raspravama o ženskom pismu, koje su se tako strastveno vodile prije dvadeset i više godina, kad se sve svodilo na pitanje: postoji li žensko pismo ili ne?