TIRKIZNO-PLAVO

O knjizi TIRKIZNO-PLAVO

Kiša pada, a na drugoj strani ulice neki starac gleda kako automobili prolaze. Oslanja se na štap, u drugoj ruci drži prozirnu plastičnu vrećicu s nekoliko jabuka, s tri ili četiri crvene jabuke. Ispod svakog oka ističe mu se debela crta, a iznad očiju pomaljaju se druge dvije bore, ali još vrlo plaho, ili se bar tako čini zbog kontrasta s crtom ispod očiju. Neki doista velik autobus strmoglavljuje se niz ulicu. Starac gleda u vrećicu koju drži u ruci, možda zato što želi biti siguran da je još uvijek ima, ili zato što razmišlja da pojede jednu jabuku, a možda i zbog kakva drugog razloga, ili zbog nikakva razloga, i u tom času autobus prolazi tik do pločnika, stvarajući brz i težak vjetar, vuuuuu. Svjetlost bljesne u jednom iznenadnom času. Starac se svom snagom hvata za štap. Autobus skreće za ugao u dnu ulice i nastavlja drugom ulicom, iza napuštene zgrade. Automobili i dalje prolaze, neprekidno. Kiša i dalje pada, pada. Starac se češka po glavi, ruka posuta smeđim mrljama između bijelih vlasi, i najednom nešto ugleda. Podiže ruku, jedan taksi usporava. Zatim napravi korak prema mjestu gdje ......