O knjizi - TOPONIMIJA OTOKA DRVENIKA I PLOČE

"Svi su znali, neki, pričalo se, i vidjeli kako Vila odjevena u bijelo onaj krug na glavi, kao vjedro vode, odnosi dolje u dolinu pod krošnjatu maslinu, pa sa svojim družicama oko njega kolo igra, na njemu zajedno blaguju, da bi ga kasnije opet vratile na rub puta gore na brijegu. Eto, zato Vilin krug." Tako kaže šjor Slavko Pijerov (2004: 8) koji, kao i njegovi pretci, prirodu oko sebe doživljava na poetski način, a pojave oko sebe percipira kao bića. Svaki imenovatelj je kreator, premda mnogo toga ne prepoznajmo i ne doživljavamo kao kreativan, umjetnički čin. A, pod toponimom se krije čovjekova potreba za slikovitošću, analogijama i asocijacijama, poetskim izrazom. Imena kao Barsa, Hljibi, Turte, Rebra, Tunel poetsko su viđenje naivnoga promatrača. Zbog toga mnogi toponimi, koje katkada doživljavamo samo kao orijentire u prostoru, kriju u sebi i poeziju u obliku metafore kao sjecišta semantičkih polja.

S pomoću tih imena, osim jezičnih saznanja okamenjenih u spomenike, doznajemo i način života, običaje, trude, strahove i veselja ribara, pastira i težaka koji su u svakome imenu otisnuli svoj potpis.