- Homepage
- literature
- theory of literature
- PUSTOLOV, SIROČE I DJEČJA DRUŽBA - hrvatski dječji roman do 1945.
- comics
- computer science
- current affairs
-
dictionaries / grammars / foreign languages
-
dictionaries
- croatian dictionaries
- czech dictionaries
- dictionary of art
- english dictionaries
- french dictionaries
- german dictionaries
- greek dictionaries
- italian dictionaries
- latin dictionaries
- polish dictionaries
- portuguese dictionaries
- romanian dictionaries
- russian dictionaries
- spanish dictionaries
- slovak dictionaries
- slovenian dictionaries
- foreign languages
- grammar
-
dictionaries
- economics
- gifts
- encyclopedia / handbooks
- erotica / sex
- history
- hobbies
- humour
- literature
- magazines
- maritime affairs
- multimedia publications
- natural science
- other editions
- politics
- popular science
-
reading
- 1st grade of elementary school
- 2nd grade of elementary school
- 3rd grade of elementary school
- 4th grade of elementary school
- 5th grade of elementary school
- 6th grade of elementary school
- 7th grade of elementary school
- 8th grade elementary school
- 1st grade of high school
- 2nd grade of high school
- 3rd grade of high school
- 4th grade of high school
- religion / mythology
- social sciences
- technology / engineering / construction
- textbooks
- textbooks of vocational schools and faculties
- tourism
- travel-records

PUSTOLOV, SIROČE I DJEČJA DRUŽBA - hrvatski dječji roman do 1945.
About the book PUSTOLOV, SIROČE I DJEČJA DRUŽBA - hrvatski dječji roman do 1945.
Majhut u knjizi Pustolov, siroče i dječja družba ispisuje opise triju dominantnih podvrsta hrvatskog dječjeg romana: spomenutog pustolovnog romana prisutnog u hrvatskoj dječjoj književnosti od njezinih početaka, zatim romana o siročetu, koji se javlja 1890-ih godina i koji nasuprot pustolovnom romanu promiče ideologiju doma te, konačno, romana o dječjoj družbi, koji se afirmira u 1930-im godinama i koji je za povijest hrvatske dječje književnosti važan jer se s njime afirmiraju, kako ih Majhut naziva, dječje vrijednosti, odnosno, autonomni dječji pogled na svijet. Majhut pritom, i time ću zaključiti, u usporednim analizama ovih triju podvrsta romana sustavno iznosi upućene razrade njima pripadnih pripovjednih elemenata tehnika te društvenih konvencija, neumorno ispravljajući ahistorijske, a ponekad i paušalne ocjene pojedinih hrvatskih dječjih romana. Osim što pokazuje da se elementi koji su se u dosadašnjim istraživanjima fenomena izdvajali kao odrednice vrste – poimence, dječje vrijednosti, dječja perspektiva, dječji svijet, posebice dječja igra i dječja družba – u hrvatskom dječjem romanu etabliraju tek 1930-ih godina, Majhutova studija pokazuje, primjerice, na inovativnost Hoffmannovih romana, ali i konzervativnost Šegrta Hlapića.