UREZI - IZBOR IZ SVJETSKE POEZIJE O RATU, REPRESIJI, ROPSTVU

About the book UREZI - IZBOR IZ SVJETSKE POEZIJE O RATU, REPRESIJI, ROPSTVU

Pet osnovnih vrlina označuje pticu samotnjaka:
Prvo, leti najvišim prostorima; drugo, ne pati
zbog nedostatka društva, čak ni onog svoje vrste; treće,
uspravno drži kljun; četvrto, ne razmeće se
raskošnim perjem; peto - pjeva tihim glasom.
(Sveti Ivan od Križa, iz Pjesme svjetlosti i ljubavi]
Pravocrtna povijest često ima nezgodnu naviku ulegnuti u korito silom protiv prirode. I onda se neočekivano raspršiti kako se rubovi ne bi mogli pohvatati. Na poravnatoj površini izgubi se tako osjet i rezonancija, nestaje zvuk proživljenog. Pjesme u ovom izboru većinom su izravno svjedočanstvo trenutka, dragocjeni komadići otrgnuti zaboravu koji za sobom ostavljaju ureze u glatkom koritu gluhe egzistencije. Ti su urezi katkad dovoljno duboki da prodru kroz koru oblaka i uvedu nas u otvorene prostore. Većina ovih pjesnika su ptice samotnjaci. Jedna polovica svijeta mrzi drugu polovicu svijeta, i gdje sam u tome ja?" pita se Yehuda Amichai. Pjesme su ove poput papirnatih čamaca otposlane protiv struje tamo gdje se ljubav i solidarnost ne sudaraju kao stranci u noći. Gdje je ravnopravnost svih ucrtana u svakodnevicu. Od nas zavisi hoćemo li ih podignuti, pročitati i zadržati sebi blizu ili pustiti da potonu. Otpor pojedinca neophodan je, i ako ne možemo promijeniti kurs ledenjaku kolektivnog zaborava, zaustaviti agresiju, neku okoštalu totalitarnu ideologiju ili neku nečovječnu nacionalnu strategiju, otpor nije uzaludan, jer nam ostavlja sjećanje i daje orijentir kuda ići. U svemu se može naći pukotina, to je način na koji svjetlost ulazi, rekao bi Leonard Cohen, prisjećajući se Williama Blakea. Rene Char je zapisao da je pjesnik „onaj dio čovjeka koji se ustrajno protivi proračunatim projektima." Povod ratu za Troju s početka knjige bila je ljubav. A danas, ili u prošlom stoljeću iz kojeg vučemo korijene? Genocid, bojni otrovi, logori, holokaust, atomske bombe - u ime ideologije, rase, u ime nacije - jedna religija protiv ostatka svijeta, nafta, ratovi kao Monopoly igrice novčarskih kasti ... Da li smo napredovali i da li je prošlo puno vremena od kada je Sapbo prije više tisuća godina napisala pjesmu o Troji i Heleni „najljepšoj od svih žena ...?" Jasno je zašto je Ana Ahmatova označila XX. stoljeće kao najokrutnije od svih stoljeća...